1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Nešto je trulo u srpskom pravosuđu

Ivica Petrović3. novembar 2008.

Pravosuđe je oblast koja se posle demokratskih promena 2000. redovno bori za visoko prvo mesto na listi negativnih ocena EU. Ono trpi kritike godinama i reklo bi se da to za javnost više ne predstavlja iznenađenje.

https://p.dw.com/p/FmPk
Palata pravde u Beogradu
Palata pravde u BeograduFoto: DW

Pravni stručnjaci ukazuju da je reč o oblasti na kojoj se najmanje radilo posle 2000. godine, usled nedostatka političkog konsenzusa o tome šta zaista nije u redu sa pravosuđem. Razlog za loše ocene je i politička kontrola sudstva. Dodatni problem je i esnafska solidarnost, koja je vešto koristila javnost u takozvanoj borbi za nezavisno sudstvo, ističe za Dojče vele Vladimir Todorić, urednik „Srpske pravne revije“. Pravosuđe je na taj način svu krivicu prebacivalo na izvršnu vlast i političare.

„Dok, naravno, kada im se da kontra argument, imali ste priliku toliko puta da neke nečasne sudije razrešite položaja, ništa od toga nije urađeno, i uvek smo videli da su sudije bile suspendovane na neko kratko vreme zbog očiglednih primera korupcije, i onda se vraćali na funkciju. Jednostavno, ne postoji snaga u samom sudstvu da se izbori sa tim problemima“.

Najveći otpori unutar samog pravosuđa

Specijalni sud u Beogradu
Specijalni sud u BeograduFoto: dpa

Svesne razmera tog problema, i lošeg uticaja na evropske integracije, vlasti su nedavno još jednom najavile reformu pravosuđa. Ukazano je na nedopustivu neefikasnost pravosuđa, u kojem sudski procesi traju i po 20 godina, a mnogi i zastarevaju. Vladimir Todorić najveće otpore najavljenoj reformi, koja će značiti i reizbor sudija, očekuje od samog pravosuđa.

„Vrlo je bitno da taj proces ne bude u prevelikoj meri zavisan od diskrecione odluke Ministarstva pravde, odnosno Vrhovnog saveta sudstva, već od samih kriterijuma, i da bude zaista urađen u skladu sa međunarodnim normama o nezavisnosti i kapacitetu sudstva. Odnosno, u skladu sa Savetom Evrope, koji je načelno animovao, odnosno legitimisao reizbor sudija kao nešto što se mora uraditi, i što su na kraju krajeva sve postkomunističke, tranzicione zemlje, uradile u svojim reformama“.

Pravnici upozoravaju da je loše pravosuđe sklono kršenju ljudskih prava, što je razlog više za najavljene promene. Čarobni štapić ipak ne postoji. Očekuje se da će Evropa nastaviti sa insistiranjem na reformama pravosuđa, jer bez tog pritiska se problemi teško rešavaju. Procene su da čak ni deset godina nije dovoljno kako bi pravosuđe dostiglo nivo Evropske unije.