1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Mozaik

Milutin Milanković (ne)poznati genije!

Jedan krater na Mesecu, jedan na Marsu i jedan planetoid nose njegovo ime. U njegovoj rodnoj Hrvatskoj, pa i u Srbiji gde je proveo većinu svog radnog veka, praktično je nepoznat - Milutin Milanković.

Milankovićeva kuća u Dalju

Milankovićeva kuća u Dalju

Milutin Milanković (1879.-1958.) bio je geofizičar, matematičar, astronom, klimatolog, autor je teorije ledenog doba u kojoj povezuje varijante Zemljine orbite s klimatskim promjenama. I dok ga u svetu slave, u njegovoj rodnoj Hrvatskoj, pa i u Srbiji gde je proveo većinu svog radnog veka praktično je nepoznat. Uz 130. godišnjicu do njegovog rođenja i to se menja. Kada se u stranice internet pretraživača upiše Milutin Milanković dobije se i do dva miliona stranica. Posebno će biti ponuđene grupe kao što su "astronomske teorije", "klima", "ledeno doba", "o planeti Zemlji".

"Milanković je, prema onome kako ga je rangirala NASA, jedan od najznačajnijih znanstvenika 20. stoljeća i jedan od 15 najznačajnijih znanstvenika svih vremena koji su se bavili planetom Zemljom. Njegovo djelo Kanon osunčavanja i njegova primjena na problem teorije ledenih doba svrstano je u kategoriju pet najznačajnijih djela 20. stoljeća. UNESCO je 2009. godinu proglasio Milankovićevom godinom. Jedan krater na Mjesecu, jedan na Marsu i jedan planetoid nose njegovo ime i NASA je najavila da će buduća ekspedicija na Mars nositi Milankovićevo ime,“ saznajemo od Đorđa Nešića, rukovodioca budućeg Kulturno naučnog centra Milutina Milankovića, koji bi do leta trebalo da počne sa radom u Dalju, rodnom mestu ovog naučnika.

Pa ipak nepoznati genije

Milutin Milanković

Milutin Milanković

Ali u Hrvatskoj gde je rođen, pa čak i u Srbiji, gde je radio, široj javnosti Milutin Milanković praktično je nepoznat. Potpredsednik Hrvatske vlade Slobodan Uzelac objašnjava i zašto: "On je bio žrtva nepovoljnih političkih okolnosti. Ljudi takvog profila, ukoliko nisu bili uz ideologiju ili uz vlast, a on to nije bio, jer se bavio naukom a ne politikom, nisu bili ni u udžbenicima, čak ni u časopisima i knjigama i na studijima na kojima se izučavalo to što je ovaj velikan dao. Dakle, bio je isključen iz javnosti. To je naravno šteta.“ Milanković je, naime, bio jedan od nekoliko profesora Beogradskog univerziteta koji su 1941. odbili da potpišu Apel srpskom narodu, čime je data podrška nemačkoj okupaciji. Međutim, i nakon Drugog svetskog rata ovog naučnika je zanimala samo nauka.

Ni komunisti ga nisu voleli

Milanković nije želeo da se priključi Komunističkoj partiji, pa je sveučilišni Sud časti 1950. procenio njegovu podobnost za novi poredak. U toj „karakteristici“ mu se doduše priznaje da je odličan stručnjak i naučnik koji se bavi astronomijom i nebeskom mehanikom, „ali je vrlo star i o nekom njegovom posebnom razvoju nema ni govora. Prema političkoj orijentaciji pripada poznatoj matematičkoj kliki. (…) Marksizam-lenjinizam uopšte ne poznaje niti pokazuje ikakav interes. Smatramo da je naš politički neprijatelj i da će kao takav umreti.“ Kako ističe Slobodan Uzelac, ovaj je naučnik imao nesreću da svoje najbolje radove objavi u senci tih nepovoljnih političkih okolnosti: „Srećom to vrijeme je prošlo. Došlo je vrijeme korištenja Milankovićevih misli,“ kaže Uzelac.

Do najsloženijih zaključaka uz pomoć papira i olovke

Kanon osunčavanja

Kanon osunčavanja

Razmišljanja Milutina Milankovića prisutna su u savremenoj klimatologiji. Iako je računao koristeći samo papir i olovku, matematički je objasnio uzroke, nastanak i trajanje ledenih doba na Zemlji. Dokazao je da su precesija (kružno kretanje rotacione ose), promena ugla rotacione ose planete i ekscentrična putanja Zemlje oko Sunca dominantni faktori promene klime i to u ciklusima koje je izračunao za proteklih 600.000 godina i ukazao na na naredni stogodišnji period. Plava planeta je sada na putu ka novom ledenom dobu.

"Ta je matematička formula bila primljena sa velikim nepoverenjem, jer se to nije moglo provjeriti. No, danas računalnom tehnologijom i prolaskom godina, dokazalo se da je izuzetno točna,“ kaže Snježana Barabaš Seršić, direktorka osječke Treće gimnazije, sledbenice „Realke“, koju je završio Milanković. U toj osječkoj gimnaziji matematiku mu je predavao Vladimir Varićak, koji je odigrao presudnu ulogu u putu kojim će Milanković krenuti. Kako je u jednom od svojih brojnih autobiografskih dela zapisao Milanković, Varićak mu je govorio da „u carstvu nauka negde ima nenaseljenih i neobrađenih krajeva van ili između gustih naučnih naselja. Stadoh da razmišljam gde se nalaze ti sasvim ili nedovoljno obrađeni krajevi da bih tamo mogao steći svoj skromni naučni posed, a možda i celo vlasništvo.“

Tu, tada još neotvorenu nišu koja govori o klimatskim promenama Milanković je otvarao godinama, od samog početka 20. veka objavljujući parcijalno svoju teoriju o krivulji osunčavanja. Tek 1941. uobličuje svoje kapitalno delo, „Kanon der Erdbestrahlung und seine Anwendung auf das Eiszeitenproblem“ (Kanon osunčavanja Zemlje i njegova primena na problem ledenih doba). Milanković ga je napisao na nemačkom jeziku, na engleski je prevedeno 1969., a na srpskom postaje dostupan tek 1997. godine.

Milankovićevi savremenici, uglavnom meteorolozi tvrdili su da su promene u zemljinoj orbiti premale da bi značajnije uticale na klimatski sistem, no njegov naučni genije ipak na kraju dobija priznanje. Pet godina su svetski naučnici tražili odgovor na pitanje jesu li Milankovićevi proračuni bili tačni, da bi naslov članka u časopisu „Science“ iz 1976. označio potvrdu njegove teorije: „Varijacije zemljine orbite – pacemakeri ledenih doba“.

Računao je u stotinama hiljada godina

Iako prema Milankovićevim formulama idemo prema novom ledenom dobu, poslednjih su godina aktualne tendencije suprotnog predznaka - klima na Zemlji postaje sve toplija. Kako ističe direktor Državnog hidrometeorološkog zavoda u Zagrebu, Ivan Čačić, sada se mnogi stručnjaci, ali i političari, pitaju ima li teorija koja je objasnila pojavu ledenih doba veze sa globalnim otopljavanjem, što nameće pitanje nije li Milanković ipak pogrešio. „Nema suprotstavljanja između te dvije teorije. I jedna i druga teorija je ispravna. Samo su za jednu uzroci promjene u gibanju elemenata Zemlje na vrlo dugoj vremenskoj ljestvici, dakle na desetke do sto tisuća godina, a uzrok ovog recentnog klimatskog zatopljenja djelovanje je čovjeka (ispuštanje stakleničkih plinova, sagorijevanjem fosilnih goriva u industriji, prometu i energetici). No, to se događa na znatno kraćoj vremenskoj ljestvici, desetke i stotine godina, što je sto puta manje nego što to objašnjava Milankovićeva teorija. Dakle, svakako treba kombinirati i jednu i drugu teoriju, ali na žalost mi nećemo doživjeti to što će se događati idućih 10, 20.000 godina“ kaže Čačić.

Prema nekima, američka vlada se „izvlači“ upravo oslanjajući se na Milankovićevu teoriju dok izbegava potpisianje Protokola iz Kjota o smanjenju emisije štetnih gasova, a Čačić tvrdi kako politika najčešće gleda onaj deo nauke koji joj najviše odgovara. „Vi možete zanemariti klimatske promjene, ali neće one vas. Odnosno, neće one sve nas“ komentira ovaj hrvatski meteorolog. Uvjeren je da bi Milutin Milanković , da je svjedokom sadašnjega utjecaja čovjeka na klimu, itekako bio zagovornik uvažavanja onoga što se s klimom događa, te da bi to zastupao pogotovo prema političarima. A ponovimo, upravo je zbog politike ovaj svestrani znanstveni genij gurnut iz „široke uporabe“.

Pet minuta naknadne slave

Na 130. godišnjicu Milankovićevog rođenja, a podstaknuti i UNESCO-ovom godinom posvećenom Milutinu Milankoviću održavaju se brojni skupovi. Možda je stiglo vreme da u auli osječke Treće gimnazije, uz Nobelovce Lavoslava Ružičku i Vladimira Preloga, počasno mesto zauzme još jedan naučnik koji i dalje – parafrazirajmo naslov njegova najpopularnijeg dela (Kroz vasionu i vekove) putuje kroz svemir i vekove. „Milankoviću smo dali pet minuta naknadne slave. Mladim ljudima prikazujemo da se ipak vredi boriti. Jer, budimo iskreni, niko od onih koji menjaju svet u svoje vreme nije bio dobro prihvaćen“ kaže S. Barabaš Seršić.

autor: Tatjana Mautner, Osijek

odg. urednik: N. Jakovljević

  • Datum 07.06.2009
  • Podelite sa Pošaljite Fejsbuk gugl+
  • Štampaj Odštampaj stranicu
  • Trajni link http://p.dw.com/p/I4tw
  • Datum 07.06.2009
  • Podelite sa Pošaljite Fejsbuk gugl+
  • Štampaj Odštampaj stranicu
  • Trajni link http://p.dw.com/p/I4tw