1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW
Društvo

Milioni devojčica bez detinjstva

23. oktobar 2017.

Preko sedam miliona devojčica godišnje prisilno se uda, obično za mnogo starije muškarce koje do braka nisu ni poznavale. To se dešava pre svega u siromašnim i konfliktnim delovima Bliskog istoka, Afrike i Azije.

https://p.dw.com/p/2mKgq
Jedan performans Amnestija u Rimu (oktobar 2016)Foto: Getty Images/G.Bouys

Nasilje u porodici, seksualno nasilje, zloupotreba, eksploatacija, smrt: to su sve razarajuće posledice koje prete kada devojčice rano stupe u brak. Uskraćuju im se šanse za obrazovanje , a rizici po zdravlje postaju veći. Prema podacima Unicefa svake godine se širom sveta uda 15 miliona devojčica pre nego što napune 18 godina; neke od njih pak tek što su napunile desetu godinu života. Onda moraju da napuste školu i da brinu o domaćinstvu svog supruga, čoveka kojeg pre nikada nisu videle, ostaju trudne bez obzira što im telo fizički nije dovoljno zrelo.

To ima fatalne posledice. Prema podacima studije humanitarne organizacije Save the children postoji direktna veza između ranog stupanja u brak, trudnoće i smrtnosti dece. „Rizik za buduće mlade majke raste tokom trudnoće i porođaja“, kaže Suzane Šreter, koja vodi Institut globalni islam u Frankfurtu. Ova etnološkinja se, između ostalog, bavi istraživanjem promene rodnih odnosa u islamskom svetu.

Dečiji brak je fenomen koji u islamskom svetu skoro isključivo pogađa devojčice. „Devojčice su nakon porođaja preopterećene ulogom majke, jer su i same još deca. To je apsolutno skandal“, kaže Šreter. Devojčice su često pod pritiskom jer je mladoženja u najvećem broju slučajeva mnogo stariji. „Odnos snaga je takav da one jednostavno ne mogu da pruže otpor“, objašnjava Šreter.

Dečiji brakovi u porastu

Prema Konvenciji UN o dečjim pravima, u najvećem broju zemalja osoba može da stupi u brak tek kada napuni 18 godina. Između 2015. i 2017. su zemlje poput Čada, Malavija, Zimbabvea, Kostarike, Ekvadora i Gvatemale podigle granicu stupanja u brak na 18 godina. Takođe su ukinule i posebne regulative da se maloletnim osobama omogući stupanje u brak uz pristanak roditelja ili jednog od sudija.

Za Suzane Kriger, direktorku nemačkog ogranka organizacije Save the children, smanjene broja dečijih brakova u ovim zemljama predstavlja veliki uspeh. „Pravni okvir pomaže da se društvene strukture promene na duže staze“, kazala je ona za DW.

No, ipak od 2015. je širom sveta porastao broj ilegalnih dečijih brakova sa 11,3 na 11,5 miliona, što je trend koji se nastavlja. Čak 82,8 miliona devojčica između 10 i 17 godina starosti nije zaštićeno od prisilnog stupanja u brak. Ako se računaju zemlje u kojima roditelji ili sudije mogu da dozvole dečiji brak, onda je čak 96,1 milion devojčica bespomoćno – posebno na Bliskom istoku, u Africi kao i u južnim delovima Azije.

„Religija, kultura ili društvene, patrijarhalne strukture su veoma isprepletene i međusobno se uslovljavaju“, kaže Kriger. Posebno siromaštvo i ratni sukobi održavaju u životu sistem dečijeg braka. „Mnogi roditelji ne udaju decu zato što to žele“, kaže ona. Posebno su pogođene, napominje, devojčice iz seoskih područja i iz siromašnih porodica. Porodice se u nekim slučajevima, zbog finansijskih razloga, osećaju prinuđenim da svoje mlade kćeri udaju za starije muškarce.

Veći problem u konfliktnim područjima

Pored ekonomskih aspekata, pre svega ratni sukobi utiču na rano stupanje u brak, kaže etnološkinja Šreter – na primer u Siriji. „Nakon izbijanja sukoba, pre svega nakon talasa izbeglištva, broj dečijih brakova je enormno porastao“, navodi ona za DW. „Imate devojčice koje su sa jedanaest ili dvanaest godina udate s pretpostavkom da će ih to zaštiti, na primer od seksualnog zlostavljanja.“

Cilj Ujedinjenih nacija je da do 2030. više ne sme da bude sklapanja dečijih brakova. Tim povodom Save the children organizuje konferenciju za suzbijanje dečijeg braka u Senegalu na kojoj će učestvovati predstavnici vlada, verski autoriteti, organizacije za prava dece, UN-ove agencije...

Organizacije za zaštitu ljudskih prava zahtevaju od politike da odlučnije dela. „Najvažnije je obrazovanje i to da devojčice mogu da pohađaju školu“, kaže Kriger. „Želimo da utičemo na programe vlade, da se obezbede finansijske mogućnosti za roditelje ili za devojčice koje bi kasnije mogle da se zaposle i rade“, kazala je ona. Zbog toga su, kaže, neophodni pozitivni primeri i razumevanje roditelja i zajednice.

Latinska Amerika je napravila najveće korake u borbi protiv dečijeg braka. Ali i tamo je, još uvek, svaka peta devojčica obećana nekom muškarcu kojeg do tada nikada nije videla niti poznavala.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android