1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Migracija kao privredni faktor

Kühne-Velijkovic, Mirjana17. decembar 2007.

Prema procenama Svetske organizacije za migracije u svetu ima 191 miliona migranata. Godišnje u svoje domovine oni šalju materijalanu pomoć koja je tri puta veća od one koja dolazi u okviru pomoći za razvoj.

https://p.dw.com/p/CcfV
Statistika o migracionim kretanjima
Statistika o migracionim kretanjimaFoto: picture-alliance/dpa

Mirgacija je odavno privredni faktor, ne samo u zemljama koje uvoze radnu snagu već i u onima koje je izvoze, smatra Robert Kalderizi, bivši menadžer Svetske banke u Africi, pa ističe:

Transfer novca iz prekookeanskih država ima vrednost od 300 milijardi dolara godišnje - što je tri puta više od celokupne razvojne pomoći. Nedavno sam u Lisabonu čuo pitanje o boljoj podeli ovog novca.

Robert Kalderizi je postao poznat nakon što je objavio knjigu "Problemi sa Afrikom. Zašto ne funkcioniše strana pomoć?" Za mnoge zemlje u razvoju novac koji šalju emigranti koji u inostranstvu legalno ili ilegalno zaradjuju novac predstavljaju jedan od najvećih privrednih faktora. Ali, kako uzeti porez na ove sume , koje se uglavnom dele na privatnoj bazi? Članovi porodica, koji žive u inostranstvu ,šalju pomoć familiji u domovini. veći deo tog novca izdaje se za potrošačka dobra.

To možda nije idealan načion za korišćenje novca, ako gledamo na problem iz perspektive razvojne politike. Istovremeno uviđamo da se na taj način obezbedjuje opstanak jedne porodice , da se njime finansiraju životne namirnice, kaže Denis Dreksler , jedan od dvojice autora novog izveštaja OECD-a, Organizacije za privrednu saradnju i razvoj. Reč je o izveštaju o migraciji i ekonomskom razvoju koji je predstavljen krajem novembra . I dok neki političari razmišljaju o tome kako da novac dospe u zvanični budžet, Robert Kalderizi smatra da je on verovatno najpotrebniji tamo gde se upravo nalazi - u porodicama koje su pak sa svoje strane odgovorne prema članovima porodice koje ih finansiraju.

Ovo je primer za rešenje o kojem se ne mora mnogo razmišljati i diskutovati.Načelno, ne treba postaviti nikakve smetnje i umesto toga bi porodicama u Evropi i Severnoj Americi trebalo prepustiti da odluče da li novcac šalju rodjacima, kooperativi ili školskoj inicijativi.To su odluke koje pojedinac sam donosi bez mešanja politike, kaže Kalderizi.