1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Luka poslednje nade

Panajotis Kuparanis16. mart 2016.

U luci u Pireju nalaze se na hiljade izbeglica iz Sirije, Avganistana i Iraka. Svi ti ljudi žele da se Balkanskom rutom domognu zapadne Europe. Ali ne mogu. Čekaju ishod samita Evropske unije.

https://p.dw.com/p/1IDtK
Griechenland Flüchtlinge im Hafen von Piräus
Foto: Reuters/M. Karagiannis

Tokom vikenda u Grčkoj je bio karneval. Na to podseća par mladih kostimiranih ljudi, koji se u ponedeljak ujutro metroom vraćaju kući. Ponedeljak nakon karnevala je početak posta. To kao da odgovara slici koja se čoveku pruža u luci Pirej.

Jedna saradnica UNHCR-a nam kaže da, iako već desetak godina radi sa izbeglicama, ovakvu situaciju još nije doživela. Na podu terminala za putnike E2, veličine 2.000 kvadratnim metara, leži na stotine žena, dece i muškaraca. Situacija je slična i na drugim putničkim terminalima, kao i u magacinima luke Pirej. S obzirom na to da nema dovoljno mesta za sve, mnoge izbeglice noćivaju u šatorima koji prokišnjavaju.

Griechenland Flüchtlinge in Piräus Andy Flüchtlingshelfer
Endi: Nikad ne znaš koliko će ljudi da stigneFoto: DW/P. Kouparanis

Bez dobrovoljaca nema ništa

Kiša ne prestaje da pada već danima, a priliv izbeglica ne jenjava. Iako je u novi izbeglički kamp dovedeno 500 ljudi, u nedelju su lučke vlasti izbrojale 2.780 ljudi. Trajekt „Arijadna“ u ponedeljak ujutro prevezao je još 221 izbeglicu sa Lezbosa i 380 izbeglica sa Hiosa. Očekuju se i drugi trajekti sa izbeglicama sa grčkih ostrva u Egejskom moru.

„To je da poludiš“, kaže Endi, „nikada unapred ne saznaš koliko ljudi dolazi da bi mogao da se pripremiš“. Endi i njegova žena su Izraelci, koji žive na Kritu. Već deset dana pomažu izbeglicama u lici Pirej. To znači da oni sa drugim dobrovoljcima organizuju preživljavanje tih izbeglica. Do sada su izbeglice koje su prebacivane sa grčkih ostrva na kopno, same morale da se brinu za preživljavanje. S obzirom na nebrigu države, nevladine organizacije počele su da dele hranu i smeštaj izbeglicama. Lučke vlasti su na raspolaganje stavile objekte koji su prazni, a sve ostalo se finansira dobrovoljnim prilozima – poput šatora, ćebadi, odeće, pelena, sapuna, šampona i hrane.

Svakog dana na taj način se snabdeva 3.000 ljudi. Na desetine grčkih dobrovoljaca smenjuju se tako da su izbeglicama na raspolaganju 24 sata. Među njima je i monter za klima-uređaje Jorgos Markakis. Uzeo je slobodno i do 12 sati sa privatnim automobilom dovozi hranu, podiže šatore i radi sve što je neophodno. Zbog čega zanemaruje posao i porodicu? „Pa zar ne vidite, moramo da pomognemo ovim ljudima!“

Griechenland Flüchtlinge in Piräus Giorgos Markakis freiwilliger Helfer
Jorgos Markakis je uzeo godišnji odmor da bi pomagao izbeglicamaFoto: DW/P. Kouparanis

Nada umire poslednja

Gruba procena glasi da Sirijci predstavljaju 40 odsto izbeglica u luci Pirej. Isto toliko je Avganistanaca, a preostalih 20 procenta su Iračani. Tu je i posebna grupa od oko 130 Jezida, smeštenih u šatore. Oni su posebna grupa i dolaze iz Turske. Noću ih krijumčarske bande gumenim čamcima prevoze na grčka ostrva Lezbos, Hios i Samos . Tarifa za vožnju je različita. Avganistanci plaćaju 1.300 dolara po glavi, Sirijci 700.

Nakon registracije na ostrvu, izbeglice se prebacuju na kopno kako bi produžili putovanje u zapadnu Evropu. „Dozvolite mi da budem iskren“, kaže 28-godišnji Sirijac Mahmud. „Grčka se nalazi u teškoj ekonomskoj situaciji. Mi želimo da idemo u zemlje u kojima smo dobrodošli“. To je tako čak iako bi on kao neko ko je završio studije za hotelskog menadžemanta brzo mogao da nađe posao u Grčkoj. Mahmud nije sam. S njim je i njegova majka i dve sestre, ali i prijatelj. Grupa se sastoji od 25 osoba. Zajedno odlučuju šta će i kuda će.

Griechenland Flüchtlinge in Piräus Mahmoud aus Syrien
Mahmud iz Sirije bi da ide tamo gde nema krizeFoto: DW/P. Kouparanis

Izbeglice su do sada išle na granični prelaz Idomeni, ali on je sada za njih zatvoren. Zato traže alternativnu rutu. Većina njih nada se da će se granice ponovo otvoriti. Neki od novopristiglih izbeglica ne žele u Pirej i traže da odmah idu na granicu sa Makedonijom. „Hoćemo u Makedoniju“, govori jedna 30-godišnjakinja iz Damaska, ne zbunjujući se činjenicom da je granica zatvorena.

Ne samo Mahmud – i mnoge druge izbeglice žele da sačekaju samit Evropske unije, kako bi nakon toga odlučili šta da rade. Grčka vlada se ne nada da će granice biti otvorene. Nakon izjave nadležnog koordinatora grčke vlade za izbeglička pitanja Dimitrisa Vitsasa, većina izbeglica će dve godine ostati u Grčkoj, a neki od njih nikada neće otići. Jedina legalna mogućnost da dođu u zapadnu Evropu i Nemačku, biće program EU za relokaciju izbeglica. Prema tom programu, 160.000 izbeglica iz Grčke i Italije trebalo bi da bude razmešteno u 26 zemalja-članica Unije. Ali, hoće li ikada do toga doći? Od 66.400 izbeglica, koliko je trebalo da bude izmešteno u druge zemlje, do sada je izmešteno samo 536 ljudi.