1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Lov na krupne zverke nemoralnom kupovinom

2. februar 2010.

Hoće li nemačka vlada kupiti CD sa podacima o nemačkim poreskim beguncima u Švajcarskoj? Podaci su dobijeni ilegalnim putem, a njihova prodaja je takođe ilegalni akt. Ipak, vlasnik CD-a traži 2,5 miliona evra…

https://p.dw.com/p/LpBD
Švajcarske banke su oaze za utaju poreza
Švajcarske banke su oaze za utaju porezaFoto: picture-alliance / ZB / DW-Montage

Informacije koje ovaj misteriozni informant nudi, u nemačku državnu kasu mogu da „uteraju“ najmanje 100 miliona evra. Moralna dilema oko ovog slučaja i danas je daleko najviše komentarisana tema u nemačkim dnevnim listovima.

Nordvest cajtung (Oldenburg): „Posle vikenda koji je protekao u znaku rasprava o tome treba li ili ne treba kupiti ilegalno sakupljene podatke, kancelarka je održala govor koji je bio jasan i glasan. (...) Time je prekinula i debate koje bi se tek rapslamsale: da nije rešila da kupi podatke, vlada bi bila pod sumnjom da ima klijentelu koju želi da zaštiti...“

Vezer kurir (Bremen): „Počinioci moraju biti gonjeni i kažnjeni. Za njih moraju važiti ista pravila koja važe i u borbi protiv dečje pornografije, trgovine ljudima ili teroriste. U pravnoj državi, bar kada je reč o metodama krivičnog gonjenja, mora biti svejedno da li je počinilac bogat ili siromašan. Stranačka pripadnost takođe ne sme da ima nikakvu ulogu u tome. To mora da je promaklo partiji Zelenih – koja se sama proglasila partijom za građanska prava“.

Kad jurimo one koji prebrzo voze i mi vozimo brzo!

Kancelarka podržava kupovinu CD-a, a neki to vide kao dodvoravanje građanima
Kancelarka podržava kupovinu CD-a, a neki to vide kao dodvoravanje građanimaFoto: AP

Visbadener kurir (Visbaden): „Svako otezanje diskusije o tome treba li poreske begunce pustiti da rade šta hoće ili sarađivati sa kradljivcima podataka, za opoziciju bi bilo povod da optuži vladu da štiti određene klijente. U tu zamku Angela Merkel ne želi da upadne. Poštenim poreskim obveznicima ne bi moglo da se objasni zbog čega su veliki prevaranti pošteđeni, pri čemu je trgovina sa manjim prevarantima u cilju hvatanja većih – u pravosuđu apsolutno uobičajena stvar“.

Miteldojče cajtung (Hale): „Uvek treba iznova podsećati na razmere prevare: građani naše zemlje su u Švajcarske bunkere smestili oko 100 miliona evra – znajući i očekujući da tamošnje banke neće ništa odati nemačkim finansijskim vlastima. To stanje je neodrživo. Država mora naći način da povrati ukradeni novac. Ali to ne može da se radi po principu: jurimo one koji prebrzo voze, ali pri tome se sami pridržavamo ograničenja brzine. Odustajanje od kupovine ovih podataka gotovo bi izgledalo kao potpomaganje kršenja prava“.

na sledećoj strani:

Sistematska utaja će se, ipak, nastaviti

Sistematska utaja će se, ipak, nastaviti

Noje osnabriker cajtung (Osnabrik): „Matematički gledano, pitanje kupovine (spornog CD-a) je lako rešivo: ulože se dva i po miliona, a zaradi 100 miliona – onaj ko ne iskoristi takvu priliku mora da je lud. I politički, sve govori u prilog kupovini liste sa imenima i podacima grešnika, jer će građanima pružiti zadovoljenje. Angela Merkel to zna i želi da kupi CD. To je možda dobro za njenu popularnost, ali nije ispravno (...) Onaj ko optužuje švajcarske banke da trguju novcem poreskih begunaca, u pravu je sve dok i sam ne počne da trguje tuđim podacima. Do istine ne treba dolaziti po svaku cenu. Ako država počne da kupuje dokaze na ovaj način, sudnica će brzo da se pretvori u pijacu. (...) Umesto da vozi pogrešnim kolosekom, finansijska vlast bi trebalo da pristupi težem, ali čistijem rešenju problema, a ono se ne sastoji u puštanju poreskih begunaca da rade šta hoće...“

Kupovinom CD-a, Nemačka bi povratila oko 100 miliona evra i uhapsila krupne zverke
Kupovinom CD-a, Nemačka bi povratila oko 100 miliona evra i uhapsila krupne zverkeFoto: picture-alliance/ZB

Zidvest prese (Ulm): „Nemačka nije nikakva banana-republika koja državnost i pravo dovodi u pitanje onda kada je to za nju povoljno. Onaj ko kupuje ilegalni materijal, i sam se upušta u trgovinu ukradenim podacima i podstiče špijuniranje i krađu. Onaj ko hoće da radi ispravno, mora napokon da zapuši rupe kroz koje novac otiče u insotranstvo i da početnu sumnju iskoristi kako bi legalno i svim sredstvima kojima država raspolaže pohvatao prevarante i izveo ih pred sud“.

Vestfalen blat (Bilefeld): „Jedan CD sam po sebi ne može doneti pravdu. Za to je potrebno mnogo više: jačanje i bolje finansiranje odgovarajućih poreskih službi, ugovori o razmeni podataka sa poreskim oazama kao što su Luksemburg, Švajcarska ili Lihtenštajn (...) Ovaj slučaj državi može da donese par miliona više a građanima osećaj da je konačno dolijalo i nekoliko krupnijih zverki. A onda će čitavo uzbuđenje da se smiri i sistematske utaje poreza će se nastaviti“.

priredio: Saša Bojić

odg. urednik: Nemanja Rujević