Lako je znati koliko je sati

Ako želite da vidite kako sve mogu da izgledaju javni satovi u Nemačkoj, najbolje je da posetite muzej javnih satova u Karlsrueu. Tu se vide modeli iz proteklih 80 godina. Jedan od onih koji privlači najveću pažnju je veliki sat kompletno od drveta, sa otvorenim mehanizmom tako da se lepo vidi svaki zupčanik. Drveni satovi i danas privlače pažnju graditelja-amatera kao posebno egzotičan vid javnih ili zidnih satova. No, na javnim mestima su u Nemačkoj zastupljene sve vrste satova, od sunčanih, preko peščanih, do – biljnih, čije su ogromne cifre napravljene od cvetnih žbunova na travnatim padinama.

Nemačka nema svoju big-ben kulu sa satom; nema sata po kome bi neki grad mogao da bude poznat. Ali ima svoje kuriozitete. Jedan od najpoznatijih je šuma satova u Botaničkoj bašti u Dizeldorfu. Reč je o 24 bandere zgusnute na livadici pored ulaza u park, na čijim vrhovima se nalaze satovi, takođe vrlo jednostavne konstrukcije, kao na prosečnoj nezanimljivoj železničkoj stanici. Svi – pokazuju isto vreme. To je zamišljeno kao nepretenciozna umetnička instalacija.

Propali pokušaji atrakcija

Ima i satova koji su prvobitno zamišljeni kao velike atrakcije, a odavno ne rade. Među takvima je sat na kelnskoj železničkoj stanici. S druge strane, u nemačkim gradovima se često mogu naći i muzički satovi koji u određeno doba dana uveseljavaju prolaznike raznim melodijama.

Sve ovo, međutim, treba uzeti sa velikom rezervom. Jer, pojam javnog sata u Nemačkoj, kakav je ranije važio za satove montirane na kulama, zamkovima, gradskim većnicama, poštama ili železničkim stanicama, odavno je izgubio nekadašnji značaj. Sada toliko banaka, apoteka, robnih kuća, škola, autobuskih stanica, restorana i ostalih objekata, ima satove postavljene pred ulazom ili u izlogu ili na fasadi, da više nema ulice u kojoj nije dovoljan samo jedan pogled u bilo kom pravcu pa da vidite koliko je sati.

autor: Saša Bojić

odg. urednica: Sanja Blagojević