Krvoproliće otvorilo mnoga pitanja
23. mart 2012.Ako je verovati američkoj armiji, podoficir Robert Bejls je 11. marta u ranim jutarnjim satima izveo svoj ubilački pohod. Ovaj 38-godišnjak je u zatvoru u SAD i biće izveden pred vojni sud.
Ako je verovati parlamentu u Kabulu, ovo nikako nije bilo delo jednog počinioca. "Svi stanovnici sela sa kojima smo razgovarali kažu da je tamo pucalo bar 15 do 20 ljudi", kaže poslanik Nahim Lalaj Hamidzaj, član parlamentarne istražne komisije. Osim toga, agencija AP je prenela reči meštana jednog obližnjeg sela da su ih američki vojnici - nekoliko dana pre ovog pokolja - poređali uz jedan zid i pretili im da će oni i njihova deca "platiti" za nedavni bombaški napad.
"Sve optužbe shvatamo ozbiljno i od svih koji ih imaju tražimo da nas o tome obaveste", rekao je Džimi Kamings, portparol američke vojske i međunarodnih snaga ISAF u Avganistanu, i dodao: "Istraga je trenutno u toku i sve ukazuje na to da je ubica bio sam."
Nepouzdani izvori
Za organizaciju za ljudska prava Amnesti internešnal (AI) jasno je koji od zvaničnih izvora je pouzdan, naime: nijedan. "U drugim slučajevima bilo je istraga avganistanske vlade u kojima se preterivalo sa brojem ubijenih, a ima i mnogo istraga ISAF-a u kojima su te brojke umanjivane", kaže Sem Zarifi, stručnjak AI za Avganistan. U poslednjih pet godina, broj civilnih žrtava, prema navodima Ujedinjenih nacija, stalno je u porastu. 2007. godine u Avganistanu je ubijeno nešto više od 1500 civila, a prošle godine - dovostruko veći broj ljudi. Svetska organizacija prenosi da je više od 77 odsto ljudi stradalo u napadima Talibana.
Masakr u Kandaharu nije prvi slučaj u kome su vojnici NATO ubijali ljude. U novembru 2011, vođa takozvanog "Kil tima" je u SAD osuđen na doživotni zatvor. On je zajedno sa još četvoricom vojnika ubijao civile bombama i hicima iz vatrenog oružja. Mediji prenose da bi uz dobro vladanje mogao da bude pušten na slobodu posle osam i po godina.
Smrtonosne rutinske operacije
Takvi zločini su izuzetak, kaže američki politolog Džon Tirman koji je napisao knjigu o "Sudbini civilnog stanovništva u američkim ratovima. "Mnogo više ljudi gine u takozvanim rutinskim operacijama kao što su pretresi kuća, ulične kontrole ili vazdušni napadi". ISAF i avganistanska armija se sve više trude da izbegnu takve žrtve. 2008. je u takvim akcijama ubijeno 838 ljudi, a 2011. još samo njih 207.
Ali, gde je granica između zločina i "rutinske operacije"? U ratnom pravu, civilne žrtve su normalna stvar. "Ako napadate vojne ciljeve, to nije zabranjeno zbog toga što ćete ugroziti ili ubijati civile", kaže Silja Veneki, stručnjak za međunarodno pravo univerziteta u Frajburgu. "Napad je zabranjen samo ako je kolateralna šteta nasrazmerno velika u odnosu na vojnu prednost koju napadom ostvarujete." Ona kaže da je to škakljivo pitanje, jer se "vojna prednost" i ljudski životi nalaze na tasovima iste vage: "Ako u jednom napadu možete da ubijete nekog od važnih rukovodilaca Talibana, veći broj civilnih žrtava u tom slučaju još uvek neće biti nesrazmeran."
Situaciju je teško proceniti - to pokazuje i dosad jedini veliki slučaj u kome su za smrt civila bili odgovorni vojnici Bundesvera. Kada su Talibani u septembru 2009. oteli dva kamiona-cisterne, komandant logora Bundesvera, udaljenog 15 kilometara, zaključio je da bi ti kamioni mogli biti upotrebljeni kao bombe na točkovima. Zato je naredio da ih bombarduju američki avioni. U tom trenutku, kamioni su bili zaglavljeni u koritu reke Kundus, okruženi meštanima lokalnih sela. U napadu je poginulo do 142 ljudi - tačan broj žrtava je do danas ostao sporan. Zbog tog napada, jedan ministar, jedan državni sekretar i generalni inspektor Bundesvera su morali da podnesu ostavke. Nemačko državno tužilaštvo je 2010. obustavilo postupak protiv odgovornog komandanta.
Grub nehat
Prema ratnom pravu, kamioni-cisterne su bili dozvoljen vojni cilj, kaže Silja Veneki. "Pitanje je da li je komandant znao da će broj žrtava u odnosu na vojnu prednost koju je želeo da ostvari biti nesrazmeran - jer tu je merodavna jedino procena uoči samog napada; naknadno se uvek dolazi do sasvim drukčije procene situacije. Ali, mi moramo pretpostaviti da je on smatrao da će civilnih žrtava biti mnogo manje."
Peter Derleder, stručnjak za civilno pravo Univerziteta u Bremenu, smatra da nadležni komandant nije delao sa predumišljajem, ali da je posredi grub nehat. Derleder je zajedno sa jednim bremenskim advokatom od nemačke države zatražio obeštećenje od 100.000 evra za dve porodice čiji su članovi poginuli u raketiranju kamiona-cisterni. Do donošenja definitivne presude mogle bi da prođu još godine.
Šta se tačno desilo - veliko pitanje
Ovaj slučaj je bio dobro istražen. I pored toga, Amnesti internešnal optužuje države koje učestvuju u vojnoj misiji da snose nedovoljne posledice zbog ubijanja civila. "Ni avganistansko pravosuđe, ni vlade zemalja koje šalju vojnike u sastav ISAF, ne pokazuju volju da raščiste odgovornosti i obeštete žrtve", piše u godišnjem izveštaju te organizacije o slučajevima koji su tamo dokumentovani. Politolog Tirman optužuje američku vojsku da sistematski zataškava stvari: "Vojska uvek predstavlja sve kao da su u napadima jedine žrtve pobunjenici i samo retko priznaje da su ubijeni i civili."
U Avganistanu nije tako jednostavno zataškati nešto, kaže Sem Zarifi, "jer tamo gde deluje NATO postoje i mediji, a i u interesu Talibana je da se za takve napade sazna." I pored toga, najveći borj slučajeva uopšte se ne podvrgava dovoljno detaljnoj istrazi. Zafiri navodi kao primer smrt dva brata koje su 2007. u južnom Avganistanu ubili specijalci. Žrtve su spavale kada su napadnute. "I mi i Ujedinjene nacije smo pokrenuli razgovor o toj temi, ali i pet godina posle toga niko nije položio račun ni u kakvoj formi."
U slučaju masakra u Kandaharu, Amnesti internešnal očekuje jasnije informacije od parlamentarne istražne komisije. "Nestrpljivo čekamo na informacije o tome ko je i kako ispitivao meštane", kaže Zarifi, "jer, veliko je pitanje šta se tačno desilo i da li je zaista to sve delo jednog počinioca."
Autori: Denis Štute / Saša Bojić
Odg. urednica: Ivana Ivanović