1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Koliko su sigurni nemački aerodromi?

22. januar 2010.

Posle nedavne uzbune na minhenskom aerodromu zbog sumnje da je jedan putnik hteo da u avion unese laptop računar u kome je bio eksploziv, dodatno su pooštrene mere bezbednosti na nemačkim aerodromima.

https://p.dw.com/p/LdlZ
Redovi za kontrolu pred ulazak u avionFoto: AP

Ogromni redovi ljudi koji ispred šaltera avio-kompanija čekaju na svoj red, ne bi li se „čekirali“ i predali svoj prtljag. To je svakodnevica na nemačkim aerodromima. Ono što se međutim na prvi pogled ne vidi, jeste detaljna kontrola ljudi, a posebno kofera koji će biti utovareni u avione. Nekoliko desetina službenika sedi ispred brojnih monitora i nadgleda šta se sve nalazi u prtljagu putnika.

Osim putnika kontrolišu se i zaposleni na aerodromu. Bilo da je reč o radnicima iz Fri-šopova ili pilotima. I oni prolaze odgovarajuću bezbednosnu kontrolu. Velika koncentracija je ono što zahteva posao tih službenika. Glavni policijski komesar Klaus Virške kaže:

„Svako ko bi želeo da ima aerodromsku legitimaciju, prolazi odgovarajuću kontrolu. Nadležne službe sve detaljno proveravaju pre nego što takvu legitimaciju i izdaju.“

Pri tome, nije važno ako je taj čovek osoba, možda ranije napravio neki saobraćajni prestup ili se negde nepravilno parkirao. Ali, ako je reč o nekom većem prestupu, ta osoba ne može biti deo bezbednosne aerodromske službe.

Flughafen München nach Hinweis auf Sprengstoff abgeriegelt
Zbog uzbune, minhenski aerodorom bio je u sredu (20.1.) više časova blokiranFoto: dpa

Putnici se uglavnom osećaju sigurno

Bezbednosne kontrole na aerodromima umeju da budu naporne, ali one su neizbežne. Dešava se da putnik mora i da se izuje. Od novembra 2006. godine, na snazi su i mere koje na aerodromima u Evropskoj uniji zabranjuju unošenje tečnosti u avion.

Oni koji često putuju na ta pravila već su se navikli, ali se i dalje dešava da putnici budu vraćeni, odnosno da se od njih zahteva da najpre uklone sve flašice, kreme i druge sporne proizvode, pa da onda ponovo dođu na rutinsku kontrolu. Neretko se u takvim situacijama otvaraju diskusije na licu mesta, koje stvaraju dodatnu gužvu. Uprkos svemu, većina putnika se, s obzirom na detaljne kontrole, oseća sigurnim. Jedan od njih kaže:

„Pogledajte koliko ovde ima zaposlenih. Evo, prebrojao sam njih 28. Svi oni nadgledaju ručni prtljag. U mojoj torbi su pronašli parfem. Naravno da postoje neki trikovi kako prevariti te kontrole, ali čini mi se da je za sada sve bezbedno.“

Rentgenska kontrola

Ispod terminala nalazi se na hiljadu metara pokretnih traka kojima se prtljag transportuje do aviona. Sistem je u potpunosti automatizovan. On reguliše ka kom avionu kofere treba uputiti. Tu proceduru obuhvata i rentgenska kontrola. Ukoliko se na nekom monitoru pojavi neki sumnjivi predmet, uključuje se alarm i kofer se uklanja sa trake i dodatno proverava.

Ali ni tu proveri nije kraj. Pre nego što kofer bude prebačen u avion, on prolazi kroz detektor za eksplozivne materije. Ukoliko registruje neku problematičnu supstancu, vlasnik prtljaga poziva se da svoj kofer otvori. Ako je sve u redu, putnik se upućuje u avion i tu je procesu kontrole kraj. Da li sve to garantuje bezbedan let? Do sada je to uglavnom bio slučaj.

Autori: Silke Vinš / Jakov Leon

Odgovorni urednik: Ivan Đerković