1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Koliko je jaka ukrajinska vojska?

4. mart 2014.

Stanje u ukrajinskoj vojsci prilično je loše. Nekada treća po veličini nuklearna sila u svetu, ne samo da je digla ruke od atomskog arsenala, već je i oprema u vojsci i dalje na starom „sovjetskom“ nivou.

https://p.dw.com/p/1BJNQ
Foto: Getty Images/Afp/Sergei Supinsky

Ukrajinska vojska je možda u stanju pripravnosti, ali njene mogućnosti prilično su ograničene. Prema zvaničnim podacima, Kijev raspolaže sa oko 130.000 borbeno-spremnih vojnika i oficira. Rusija, s druge strane, može da računa na preko 800.000 vojnika. Na tom nivou je Ukrajina poslednji put bila 1991. godine.

Već godinama unazad, ukrajinska vojska ne uživa ugled koji je nekada imala. Ulaganja u vojsku postala su hronično mala. I korupcija je uzela maha. Istovremeno, ni obuka više nije na dobrom glasu, a oprema je zastarela. Pri tome od 2014. Ukrajina i zvanično ima profesionalnu vojsku. Poslednja regrutacija vojnih obveznika realizovana je u jesen 2013.

Smanjivanje obima vojske i ukidanje vojne obaveze, trebalo bi da reši problem nedovoljnog finansiranja. Decenijama se vojni zvaničnici u Ukrajini žale na isuviše mala izdvajanja za vojsku. Prošle godine je država vojsci namenila 1,3 milijarde evra. Stručnjaci poput Valentina Badraka iz kijevskog Centra za vojna istraživanja, smatraju da je to upola manje sredstava od realne projekcije budžeta – a ni to ne bi bilo dovoljno. Istovremeno, Rusija svake godine za vojsku izdvaja 52 milijarde evra.

Nezainteresovanost vlade

Do pre deset godina u vojsci je, u više navrata, dolazilo do teških nesreća, koje su je samo još dodatno zadužile. Prilikom vojne vežbe 2000. godine, jedna raketa pala je na stambenu zgradu nedaleko od Kijeva. Godinu dana kasnije, vazduhoplovna jedinica greškom obara jedan ruski putnički avion iznad Crnog mora. Ni naredna godina ne prolazi bez nesreće: na aeromitingu na zapadu zemlje, borbeni avion, prilikom pada, uleće među gomilu građana.

Vojna oprema ukrajinske vojske datira još iz sovjetskih vremena, tvrdi Badrak. Drugim rečima, Ukrajina „vojno“ više nije u društvu razvijenih zemalja. Nedostaju joj čak i delovi za stare borbene avione. Zbog toga često izostaje i praktična nastava. Čak i piloti o letenju uče samo u teoriji. Neretko se dešava da ni goriva nema dovoljno.

Proruski vojnici na Krimu
Proruski vojnici na KrimuFoto: Reuters

Ni u mornarici situacija nije bolja. Nakon podele Crnomorske flote, Rusija 1997. godine dobija njen veći deo, pa je Ukrajincima tako ostalo svega par brodova i jedna dizel podmornica. Istovremeno, samo na Krimu, Moskva raspolaže sa nekoliko desetina vojnih brodova.

Problem je u tome što nijedna vlada u Kijevu nije bila zainteresovana za vojsku. Ni svrgnuti predsednik Viktor Janukovič ,nije mnogo mario za probleme u vojsci. „Vlada jednostavno time ne želi da se bavi“, navodi u svom članku vojni stručnjak Mikola Sunhurovski iz kijevskog centra Rasumkov.

Nuklearno oružje u zamenu za bezbednosne garancije

Ukrajina je nekada bila treća po veličini nuklearna sila. Nakon raspada Sovjetskog Saveza i proglašenja nezavisnosti, decembra 1991. podeljen je i nuklearni arsenal. Time se ova zemlja, preko noći našla u društvu nuklearnih sila, odmah uz SAD i Rusiju. Doduše samo u teoriji, jer je eventualno lansiranje nuklearnih projektila ostalo u ingerenciji Moskve.

Novonastala država nije imala dovoljno novca da preuzme kompletno naoružanje. Pod pritiskom Zapada i Rusije, Ukrajina diže ruke od nuklearnog oružja. Rakete tipa SS-18 (koje su se u vreme Hladnog rata nazivale „satanom“) morale su da budu uništene, a nuklearni bombarderi Tupoljev-160 predati su Rusiji.

Zauzvrat je Ukrajina mogla da računa na finansijsku pomoć i bezbednosne garancije, četiri nuklearne sile, među kojima je i Rusija. Upravo se na taj dogovor poziva aktuelna prelazna vlada u Ukrajini, prebacujući Moskvi da je opsadom Krimskog poluostrva, prekršila dato obećanje.

Nada u rezerviste

Za razliku od ruskih vojnih trupa, ukrajinske jedinice imaju malo borbenog iskustva jer u toj zemlji u međuvremenu i nije bilo rata. Par jedinica učestvovalo je u mirovnim misijama na Balkanu i u Africi. Doduše, bilo je i zajedničkih vežbi i to gotovo svake godine. Nije zanemarljiva ni činjenica da je Ukrajina pristupila programu NATO „Partnerstvo za mir“.

Sa druge strane, ruska vojska za sobom ima dva rata u Čečeniji i jedan u Gruziji. Stoga vladi u Kijevu ne preostaje ništa drugo nego da se uzda u rezerviste, a posebno veterane, misije nekadašnjeg Sovjetskog Saveza u Avganistanu, tokom 80-tih godina prošlog veka.

Autori: Roman Gončarenko / Jakov Leon
Odgovorni urednik: Ivan Đerković