Knin - blizu srca, a daleko od investicija

Nakon toga Hrvatska je konačnim spajanjem Zagreba i Dalmacije, mogla koliko-toliko normalno da funkcioniše. U međuvremenu su te veze postale kvalitetnije, izgrađen je auto put, a bivše veoma važno železničko čvorište Knin, našlo se zbog toga na periferiji sa lošim drumskim vezama, što se odrazilo i na interesovanje ulagača.

Knin je i zbog toga siromašan grad. Nije toliko loše kao što je bilo početkom decenije kada je pretila humanitarna katastrofa, ali nije baš ni sjajno. "Mi smo tada u Karitasu imali 8.500 onih koji primaju našu pomoć, danas ih je oko 3.000", rekao nam je župnik i rukovodilac lokalnog Karitasa Petar Klarić, pojašnjavajući da je socijalno ugroženih verovatno i više, jer neki primaju pomoć od Crvenog krsta.

Zašto je grad u koji se Hrvatska klela tako siromašan?

"Knin je u srcu, u duši, slavi se 5. avgusta, pobjeda, bude slavlje, sve je to na riječima, ali kad treba nešto konkretno uložiti, investirati - toga nema", odgovara fra Petar.

Knin je nekada bio značajno prometno čvorište, a danas je periferija: Železnica nema toliki značaj kao ranije, a auto put Zagreb - Split je ovaj grad zaobišla. Knin se našao u zapećku, to je vidljivo i na tvrđavi na kojoj Josip Podrug prodaje ulaznice za obilazak crkve sv. Barbare, suvenire, ratna vojna obeležja. "Od kada je prošla auto-cesta od Zagreba prema Splitu, rijetko tko navraća....", kaže Josip besposleno sedeći u hladu, dok se Knin prži u sopstvenoj kotlini.

Na tvrđavi će, naravno, biti proslava kao i svake godine 5. avgusta i tada - jedan dan u godini Knin živne. I naravno obavezno se uređuje uoči proslave. "To je jedini dan u cijeloj godini kad bude puno, puno ljudi...", kaže nam Kninjanka Brankica Lovrenović.

Krka lepša od Neretve

Zamenica načelnika kninske bolnice dr. Antonela Karačić „dijagnostikuje“ problem Knina na sledeći način: "Knin vam boluje od nerada, ne možete se zaposliti."

„Gradski oci“ će na ovu konstataciju izvući statističke podatke da je pre četiri godine u Kninu bilo 3.800 nezaposlenih, a da ih je danas 1.800. Ali to ne znači da je otvoreno 2.000 radnih mesta jer su mnogi mladi, nezaposleni napustili Knin u potrazi za boljim životom.

Njihovi roditelji su iz BiH došli u Hrvatsku u potrazi za krovom. Njima ipak treba više. Dr. Karačić se u Knin inače doselila, ima poreklo iz Konjica. Kaže da joj se čini da je povratak u Bosnu i Hercegovinu završena priča. Nova generacija ima novu identifikaciju, to joj je sasvim jasno kada svoje sinove povede u Konjic:

"Idemo Neretvom, ja ih upozoravam na njenu ljepotu kako je lijepa, ali oni idu odmah u 'kontru'. Krka je ljepša, govore. Ja sam Konjičanka, a oni su Kninjani..."

I sa druge strane, srpske, povratak u Knin je, može se reći, završena priča kaže nam predsednik Srpskog demokratskog foruma Jovan Tišma. On podseća da je pre rata na području bivše opštine Knin živelo oko 40.000 Srba, danas ih je svega pet do šest hiljada i to su mahom stariji ljudi.

Koliko će ih biti za deset ili dvadeset godina? "Mislim da će se to prepoloviti, pa će se onda opet prepoloviti, i tako će to ići...", rekao nam je Tišma.

Srbi imaju dedovinu, Hrvati decu

I radi demografskih neprilika, srpske stranke su na prošlim lokalnim izborima slabo prošle. "Stari ljudi umiru i glasača je sve manje", kaže Tišma. U hrvatskoj doseljeničkoj zajednici nemaju problem sa natalitetom. Ivica i Adrijana, poreklom iz Busovače su prošlog četvrtka bili najsrećniji u Kninu. Sreo sam ih na izlazu iz kninske bolnice. Sa njima je bilo i novorođenče. Prvo pa muško! Knin je najmlađi grad u državi. Svake godine se ovde rodi od 250 do 300 dece.

U gradu od 17.000 stanovnika je 6.500 dece i mlađih od 18 godina! S druge strane, kada se stariji Srbi kojima su deca u Srbiji, ili negde drugde, razbole - problem je pustiti ih iz bolnice na kućnu negu jer nema ko da na njih pazi, kaže dr.Karačić. „Srbi su u Kninu na djedovini, a djeca su im daleko, doseljenim Hrvatima iz BiH je djedovina daleko, ali su im djeca tu, s njima."

Samo je proslava Oluje jednonacionalna

U gradu Kninu i okolini nije sve ni tako loše. I sa hrvatske i sa srpske strane čućete da osim retkih incidenata međunacionalnih problema nema. Prošlog četvrtka je bila idealna prilika testirati te odnose kada su u Rimu igrale vaterpolo reprezentacije Hrvatske i Srbije. Bio sam začuđen što sam u kafiću imena "La Paz" (na španjolskom "Mir") utakmicu gledao sam. Možda ljude ne zanima vaterpolo, a možda ni Hrvatska, ni Srbija. Najverovatnije je konobarica u pravu. Prevruće je za izlaske, kaže. U vrućem letu uzbuđenja stižu tek sa proslavom Dana pobede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja.

Za razliku od višenacionalnih kafića, ova proslava je jednonacionalna. Sa sigurnošću se može reći da će se od Srba jedino zamenik gradonačelnika iz Samostalne demokratske srpske stranke Dragan Jerković popeti na tvrđavu: "U mom selu Golubiću tog je dana ubijeno 32 ljudi i ne možete očekivati da moji suseljani slave. To treba shvatiti. Ja ću biti na proslavi jer ja sam dužnosnik ovog grada i kao takav moram sve svoje obaveze izvršavati", pojasnio je Jerković.

Nakon proslave Knin će se vratiti svakodnevici i činjenici da je postao „zaobiđeni grad“.

autor: Goran Vežić

odg. urednik: N. Jakovljević