1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Kinezi kupuju kineske umetnine u Evropi

30. jun 2011.

Na aukcijama umetničkih dela u Evropi sve češće se pojavljuju agenti koji zastupaju bogate Kineze. Agenti u ime svojih klijenata najčešće kupuju umetnička dela koja su odneta iz Kine pre 100-200 godina…

https://p.dw.com/p/11mG6
Aukcija u „Lempercu“ iz Kelna
Aukcija u „Lempercu“ iz KelnaFoto: DW

Crno-bele slike mastilom iz perioda Tang, srebrne tacne sa gravurama, 300 godina stari tanjiri ispunili su salu za aukciju i čekaju na nove vlasnike. Skoro pola posetilaca su Azijati, neki od njih razgovaraju o kvalitetu umetničkih dela u ponudi.

Neko bi pomislio da se nalazi na aukciji u Bangkoku ili Hongkongu, međutim voditelj koji govori na nemačkom i logo „Lemperc“ na aukcijskom stolu, pokazuju da se sve dešava u Nemačkoj.

Kupci u Evropi sigurni

Henrik Hanštajn, direktor aukcionarske kuće „Lemperc“ iz Kelna, jednom godišnje izlaže i prodaje azijsku umetnost. Posetioci iz Kine marljivo se pogađaju. I gotovo 95 odsto umetnina kupe Kinezi, kaže Hanštajn.

„Kina ima veliku kulturu. Ona je jedna od najstarijih, najčudesnijih kulturnih nacija na planeti. U Maovo vreme uništeno je mnogo toga, ali je mnogo toga i ranije izneto iz zemlje. Sada Kinezi imaju mnogo novca, dolaze u Evropu i kupuju te umetnine. Oni znaju da su umetnička dela koja ovde nalaze, napustila Kinu pre 100-200 godina. To što se ona nalaze u Evropi, dokaz da su originali. U samoj Kini se danas takva umetnost veoma vešto falsifikuje. Ali kada nešto kupe u Evropi, onda imaju garanciju“, kaže Hanštajn.

Kineska umetnička dela na aukciji
Kineska umetnička dela na aukcijiFoto: DW

Zato je gospodin Meng posebno došao iz Pekinga u Keln. On hoće da ponese kući sliku kineskog umetnika Huanga Zua koji je poznat po crtežima magarac.

„Kolekcionar ovih slika je jedan Nemac, koji je dva puta dolazio u Kinu. Tokom jednog boravka tamo, upoznao je mnogo slikara i poneo par slika sa sobom u Evropu. Iz toga može da se zaključi da je izvor relativno siguran. Ja se razumem u tržište antikvitetima u Kini i znam za koliko bi novca ta slika bila prodata tamo. Ali kada kupim njegovu sliku u inostranstvu, spreman sam da ponudim višu cenu od domaćina“, objašnjava Meng.

Nažalost, gospodin Meng nije jedini koji ceni sliku Huanga Zua na kojoj se nalaze jedna devojčica i krdo magaraca. Tu su i drugi Azijati.

„Moje!“ - tiho i radosno je rekla jedna mlada dama. Bez razmišljanja je ponudila 190.000 evra za crtež rađen mastilom veličine jednog kvadratnog metra. Putem mobilnog telefona uz zadovoljan osmeh čestita pravom kupcu.

Ne veruju u juan

Sve više agenata dolazi u Evropu. Bogati Kinezi nemaju vremena ili ne žele da se pokažu u javnosti. Oni zato šalju svoje agente na aukcije u Parizu, Londonu ili Kelnu. Zato je i ovde sve teže jeftino kupiti kineske umetnine, objašnjava Meng: „Trenutna ekonomska situacija u Kini je nestabilna. Juan je samo bezvredan papir. Sve više bogatih novac investira u antički porcelan i slike. Za njih umetnička dela nisu samo objekti već i svojevrsno osiguranje, kao neka nova valuta.“

Gospodin Meng će sa sobom, kao ručni prtljag, odneti bar jednu vazu od 70.000 evra. Uskoro će se ona, nakon 200 godina u tuđini, ponovo vratiti kući - u Peking...

Autori: Šenjun Liu / Tijana Milunović
Odgovorni urednik: Ivan Đerković