1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Kineska medijska ofanziva u Evropi

9. februar 2018.

Jedna nova studija upozorava na rastući uticaj Kine na evropske medije i samim tim na javno mišljenje. U studiji se spominju i neki nemački listovi. Da li je ta zabrinutost opravdana ili preterana?

https://p.dw.com/p/2sOK5
Propagandni plakat iz vremena Kulturne revolucije (1966-1976)Foto: Imago/United Archives

Kina je u medijima svepristuna. Samo tokom 2017. godine britanski magazin „Ekonomist“ Narodnoj Republici je posvetio dve naslovne stranice. Nemačka magazin „Špigel“ Kinu je 2017. na svojoj naslovnici proglasio za „svetsku silu broj jedan“. U tekstovima je bilo reči o mega-projektu predsednika Sija Đinpinga „Novi put svile“, o njegovom (verbalnom) zalaganju za slobodnu trgovinu, o masovnim investicijama u Evropi, o strahu od krađa ideja (kao što je preuzimanje kompanije Kuka, koja proizvodi industrijske robote), o vojnom snabdevanju ili o kineskim planovima o državi totalnog nadzora.

- pročitajte još: Kineski put u Evropu zaobilazi Brisel

Diskusije o zaštiti intelektualne svojine od kineskih investitora već se odavno vode. Ali najkasnije od 19. kongresa Komunističke partije Kine koji je održan u oktobru 2017, nije reč samo o ekonomskom, već i o ideološkom uticaju Kine. Predsednik Si je na kongresu hvalio autoritarni kineski model kao alternativu za navodno opadajuće liberalne demokratije zapadnog tipa.

Kina kao model država

Berlinski Merkator institut za kineske studije (Merics) i Globalni institut za javnu politiku (GPPI), u aktuelnoj studiji upozoravaju na nedostatak svesti kada je reč o rastućem uticaju Kine na političke i privredne elite, medije, kao i na civilno društvo i akademski evropski svet. Kina je na svim tim poljima aktivna „kako bi se u svetu poboljšalo mišljenje o kineskom političkom i ekonomskom sistemu i kako bi se on pozicionirao kao održiva alternativa liberalnoj demokratiji“.

China Shanghai Kuka wird vom chinesischen Midea Konzern übernommen
Žestoka debata u javnosti nakon što je kineska kompanija preuzela nemačkog proizvođača robota KukaFoto: picture-alliance/dpa/Zhang Jinqiao

Pritom, prema mišljenju autora studije „Autoritarni napredak“ (Authoritarian Advance), ključnu ulogu ima uticaj na javno mišljenje koji ide preko medija. Važno sredstvo za to je dodatak na engleskom jeziku „Čajna voč“, koji objavljuje najveći kineski dnevni list na engleskom „Čajna dejli“. Kao i svi druge mediji u Kini, i on je u državnim rukama i važi za partijski list. „Čajna voč“ se recimo pojavljuje kao dodatak „Vašington postu“, „Njujork tajmsu“, britanskom „Dejli telegrafu“, francuskom „Mondu“, kao i nemačkim listovima „Handelsblat“ i „Zidojče cajtung“.

Iskoristiti verodostojnost etabliranih medija

Prednost takvog postupka je očigledna, ocenjuju autori studije: „Efikasnije je koristiti već etablirane medijske kuće u pojedinom zemljama, posebno zato što oni kod čitalaca uživaju veću verodostojnost nego kineski mediji“. Dodatak „Čajna voča“ je doduše izdvojen, ali sličnog je izgleda kao drugi redakcijski sadržaji, ukazuju autori studije. Kina na taj način utiče na polemike u Evropi. S obzirom na to da listovi za objavljivanje dobijaju i novac, može se stvoriti zavisnost koju bi Kina mogla da iskoristi.

- pročitajte još: Tigar od papira, kineski zmaj

Na upit DW, list „Zidojče cajtung“ objašnjava da je „Čajna voč“ 2017. godine samo jednom objavljen kao dodatak na stranom jeziku. Označen je na sledeći način: „Ta plaćena, posebna publikacija je dodatak ’Zidojče cajtungu’, uredništvo nije učestvovalo u pripremi plaćene posebne publikacije.“ List „Handelsblat“ taj dodatak ima od kraja 2015. godine i za DW objašnjavaju: „Na prvoj stranici dodatka jasno se kaže: ’Plaćena specijalna publikacija pridodata je Handelsblatu. Za urednički sadržaj i izgled dodatka, isključivo je odgovorna redakcija Čajna dejlija (Narodne Republike Kine)’.

Preuzimanje i medijska saradnja

Prema oceni autora studije, Kina je aktivna i preko drugih kanala. Kineski investitori pokušavaju da kupe zapadne medijske kompanije, do sada ne previše uspešno. Prošle godine propao je pokušaj Kine da kupi američki magazin „Forbs“. Ipak, kineski konglomerat „CEFC China Energy“ sada ima ponudu za „Central European Media Enterprises“, koji je aktivan u Bugarskoj, Češkoj, Rumuniji i Slovačkoj, o čemu je u decembru izveštavao „Rojters“. Pregovori još uvek nisu završeni.

Berlin Robert-Bosch-Stiftung
„Razgovori o Kini“ – u organizaciji fondacije „Robert Boš“ u septembru 2017.Foto: DW/S. Li

Kina je takođe zainteresovana za medijske kooperacije i forume. Kooperacije služe razmeni sadržaja, koji na taj način podležu kontroli kineskih državnih medija. Medijski forumi služe Kini da propagira svoje predstave o novinarstvu. „To praktično znači da Kina propagira svoje uverenje, po kojem mediji ne kritikuju moćnike, već sa njima sarađuju. U međunarodnom kontekstu to bi trebalo da podstakne prijateljstvo među državama.“ Kao primer takvog medijskog foruma, u studiji se navodi „Medijski forum Kina-Nemačka-SAD“, koji su od 2010. do 2017. godine organizovali i fondacija „Robert Boš“ i kineski „Global tajms“.

Kritičke diskusije i transparentnost

Autori studije u tome vide opasnost za evropsku „jednostranu otvorenost“, koju Kina koristi kako bi poslala svoje poruke i istovremeno uskratila evropskim medijima pristup kineskom tržištu.

Cenzurom je pogođen i DW, koji nudi i program na kineskom jeziku. Istovremeno, DW šalje i priloge svog lajfstajl-magazina „Euromaxx“ kineskoj TV-platformi CPD i stavlja na raspolaganje besplatne kurseve nemačkog jezika kineskoj onlajn-platformi.

- pročiajte još: Kineska „niska bisera“ na Balkanu

Autori studije zahtevaju kritičku raspravu o kineskoj medijskoj ofanzivi i traže više transparentnosti, u slučaju da su involvirani kineski državni mediji.

Friderike Bege, kineska dopisnica lista „Frankfurter algemajne cajtung“, pozdravlja to što studija pokazuje kako Kina sistematski nastupa, ali smatra da je preterana kritika upućena nemačkim listovima. Ona podseća na reči američkog politikologa Džozefa Naja koji kaže da je otvorenost najveća snaga demokratije.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android