1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Karadžić – pesnik etničkog čišćenja

N. Rujević24. mart 2016.

Haški sud osudio je Radovana Karadžića na 40 godina zatvora za ratne zločine, zločine protiv čovečnosti i genocid. Ali kako je od psihijatra i pesnika postao haški optuženik?

https://p.dw.com/p/1IIZV
Niederlande Radovan Karadzic vor UN-Tribunal
Foto: AP

„Sve osim doživotne kazne zatvora bilo bi iznenađenje“, komentariše bečki list Prese uoči presude Haškog tribunala u slučaju Radovana Karadžića. List navodi da su uoči izricanja presude pojačane mere bezbednosti u BiH.

„Psihijatar, pesnik, predsednik i osumnjičeni ratni zločinac – Radovan Karadžić važi za jednog od najupečatljivijih i istovremeno najbrutalnijih protagonista balkanskih ratova iz devedesetih godina“, piše Rajniše post. „Za mnoge ljude na Balkanu Karadžić je simbol najstrašnijih zločina u Evropi nakon Drugog svetskog rata. Ovaj otac dvoje dece se širom sveta smatra zločincem, ali nacionalističkim Srbima u Bosni on je heroj. Njegovo ime je pre svega povezano sa opsadom Sarajeva koja je trajala 43 meseca između 1992. i 1995. Procenjuje se da je tada ubijeno 10.000 ljudi. Osim toga se Karadžiću prebacuje odgovornost za masakr u Srebrenici kada je u julu 1995. ubijeno oko 8.000 muslimana.“

„Ubistva, progon, silovanja – ta zlodela na prvi pogled ne pristaju uz obrazovanog psihijatra koji je u slobodno vreme pisao dečije pesme i srpsku narodnu muziku. Ipak nasilje i tlačenje provlače se kroz porodičnu istoriju ovog čoveka rođenog 1945. Karadžićev otac se borio na strani četnika, srpskih ultranacionalista koji su sarađivali sa nacistima. Tokom vladavine komunista otac je dospeo u zatvor, Karadžićeva porodica je dugo bila prezrena. Godine 1990. je Karadžić, u međuvremenu uvaženi psihijatar, ušao u politiku. Pri tome ga je pokretala zamisao o osnivanju srpske države“, piše list i dodaje:

„Karadžiću je uvek iznova uspevalo da izbegne hapšenje iako je američko Ministarstvo spoljnih poslova raspisalo nagradu od tada više od tri miliona evra za njegovo hvatanje. Brojne potere i racije u kućama rođaka ostale su bezuspešne. Bivša glavna tužiteljka Karla del Ponte prebacivala je Srbiji da nije zainteresovana za hapšenje Karadžića. Tek u julu 2008. su progonitelji konačno uhapsili Karadžića u srpskom glavnom gradu, godinu dana kasnije je protiv njega otvoren proces u Hagu. Tužioci traže doživotni zatvor, Karadžić se izjasnio nevinim. U sredu je još jednom tvrdio da će biti proglašen nedužnim. Ukoliko Karadžić u četvrtak bude osuđen, biće ponovo slavlja i protesta.“

Minhenski Abendcajtung podseća upravo na ta slavlja: „Nakon hapšenja Karadžića su u Federaciji BiH izbile proslave, a ulicama krenule slavljeničke kolone automobila. No kasnije hapšenje Ratka Mladića ostavilo je ljude ravnodušnim. Previše vremena je prošlo, previše je očigledno bilo da su obojica ratnih zločinaca – koje su lovile sve zapadnoevropske tajne službe – uživali podršku najviših srpskih vladajućih krugova. Predugo se već pokazivalo da ljudi u srpskom delu Bosne i Hercegovine, Republici Srpskoj, nisu bili spremni da preuzmu odgovornost za masakre. Tada se radilo, a i sada se radi o relativizaciji krivice u jednom vremenu u kojem su svi bili poludeli, kako srpska strana obično opisuje stvari.“

Autor dalje piše o situaciji u današnjoj BiH: „Koljači od tada, optuženi u Hagu, danas su još uvek narodni heroji ispod čijih se fotografija u pravoslavnim crkvama mogu zapaliti sveće. Zato nijednog posmatrača ne može da začudi što se nekoliko dana pred presudu protiv Karadžića otvara novi studentski dom sa njegovim imenom. (...) Međunarodni krivični sud u Hagu je nakon prvih presuda još bio uveren da će traženje istine nužno doneti i pomirenje. Taj optimizam nije bio primeren u slučaju BiH. Kao i Slobodan Milošević, u svojoj ćeliji u Hagu umreće i Radovan Karadžić, izumitelj etničkih čišćenja. Ipak, rat u čijem je pokretanju učestvovao za mnoge se neće završiti ni presudom Tribunala.“