„Kapitalizam je na kraju“
9. mart 2009.Dugo se verovalo da je samoregulisanje tržišta osnovna pretpostavka efikasnog privrednog sistema. Međutim, predsednik nemačkog sindikata javnih službi „ver.di“ Frank Bsirske smatra da sadašnja recesija predstavlja i kraj tog učenja neoliberalnih ekonomista. Tržište je izgubilo svu moć regulisanja ako ni u bankama ne mogu da procene rizik proizvoda kojima trguju, rekao je Bsirske i kao primer naveo takozvane Credit Default Swaps:
„Reč je o osiguranju u slučaju da kredit ne bude vraćen. Banka pozajmljuje preduzeću krediti i uzima osiguranje da će kredit biti vraćen. Ukoliko dužnik ne vraća, platiće osiguranje – super, kažu u banci. Super kaže i onaj ko je osigurao kredit – sada ću naplaćivati premiju, a rizik da kredit ne bude vraćen je minimalan. Zatim se to osiguranje meša sa osiguranjima drugih kredita i ta mešavina se prodaje na tržištu. A na kraju se prodaju mešavine tih mešavina“, rekao je Bsirske.
Ono što je Bsirske ispričao kao kabaretsku anegdotu i što je bilo propraćeno smehom u stvari je uzrok svetske finansijske krize.
Štetu da plate spekulanti
Naime, kupoprodajom virtuelnih finansijskih proizvoda nastala je tržišna vrednost koja je znatno nadmašila vrednost poslovanja u realnoj privredi. Zato nije moguće ni spasavanje svih banaka od strane država – obaveze iz osiguranja kredita veće su od društvenog proizvoda sveta.
Ali, umesto da se teret tovari na leđa poreskih obveznika štetu bi trebalo naplatiti od finansijskih spekulanata, zatražio je - kao i mnogi drugi učesnici kongresa, moskovski profesor ekonomije Aleksandar Buzgalin:
„Kada država uzima novac iz vaših džepova – 700 milijardi, 800 milijardi, bilion i po, kako bi ga prebacila u džepove spekulanata, onda ona preraspodeljuje bilion dolara. Rešenje je u novom društvu, civilnom društvu, demokratiji širokih masa. Da li je to moguće u kapitalističkom društvu? Pravilo je, prema mom mišljenju – što je veća moć civilnog društva i demokratije masa, utoliko je manje kapitalizma“, kaže Buzgalin.
Glavni ekonomista Konferencije Ujedinjenih nacija za trgovinu i razvoj, UNKTAD, Hajner Flasbek ne vidi sadašnju krizu kao klasnu borbu i ne deli mišljenje Aleksandra Buzgalina.
„Opasnost je da dođe do konkurencije nacija i nadnice budu svuda pod pritiskom. Javlja se i opasnost, kao posle velike depresije tridesetih godina, da dođe do dezintegracije i da se svet raspadne na izolovane nacionalne svetove“, upozorava Flasbek.
Da bi se te opasnosti otklonile neophodne su demokratska kontrola privrede i preraspodela svetskog bogatstva. U tome su, bar na kongresu Atak-a, svi bili jedinstveni.