1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Kameron spasava živu glavu

Nemanja Rujević2. jun 2014.

„Mogli bismo da kažemo – putuj igumane, posebno jer su Britanci u poslednje vreme bili strastveni kočničari EU. Ali Kameronov nastup pre svega je reakcija na desne populiste iz Ukipa“, piše danas nemačka štampa.

https://p.dw.com/p/1CAKg
Europawahl Großbritannien Cameron 22.05.2014
Foto: picture-alliance/AP

Lideri evropskih država i vlada nastavljaju partiju šaha na čijem će se kraju nekako razdeliti čelne funkcije u Evropskoj komisiji. Ko će smeniti Baroza, Van Rompeja i Eštonovu, odnosno ko će biti novi evropski komesari? Kancelarka Angela Merkel je posle petodnevnog premišljanja ipak otvoreno podržala Žan-Kloda Junkera za funkciju predsednika Evropske komisije. Iako je lista Evropskih narodnih partija – čiji je Junker bio nosilac – osvojila ubedljivo najviše mandata u Evropskom parlamentu, ne misle svi da baš Luksemburžanin treba da obavlja tu funkciju. Najglasniji kritičar je britanski premijer Dejvid Kameron koji je, prema informacijama dobro obaveštenog nedeljnika Špigel, čak pretio istupanjem Velike Britanije iz EU ukoliko Junker postane šef briselske administracije. Predsednici i premijeri treba zajednički da predlože kandidate, a evropski parlamentarci da ih izglasaju – kompromis nije ni na vidiku.

„Tamni oblaci nadvijaju se nad Evropom“, u stilu kič-literature počinje komentar u Rajniše postu. „Najpre svaki treći birač glasa za neku evroskeptičnu stranku. Zatim šefovi država i vlada ne mogu da kontrolišu svoje zakulisne moćničke igre kada treba odabrati novog predsednika Evropske komisije. Štetu trpe evropske institucije čiji je imidž u poslednje vreme ionako srozan. Pretnja Dejvida Kamerona istupanjem iz Unije je čisti nedemokratski pritisak. Jer građani su razumeli da, glasajući na evropskim izborima, posredno biraju i šefa Komisije. Ako još neki evropski premijeri počnu da špekulišu o alternativama Junkeru, time će se dalje podrivati nepisana pravila evropskog parlamentarizma. Ako spreče Junkerovo postavljenje, stopirali su demokratizaciju Unije“, piše list iz Diseldorfa.

Noje Prese (Hanover) Kameronovu pretnju brzim istupanjem iz EU naziva „lošim stilom“ i „nedemokratskom“ – „i to od šefa kolevke demokratije“. Poznavaoci prilika uglavnom tumače otpor prema Junkeru činjenicom da je bivši premijer Luksemburga i šef evrozone simbol jačeg povezivanja Evrope, jedan od onih koji veruju da Briselu treba još više kompetencija. U vreme kada evroskeptične partije dominiraju u Francuskoj, Britaniji ili Mađarskoj, vodećim političarima tih država teško pada da podrže još jače povezivanje Unije. Ili, kako piše Noje osnabriker cajtung: „Zastrašujuće jačanje desnih populista teško da ostavlja prostor za jačanje Brisela.“ Tako i Kameron odlazi u poplizam, piše Landescajtung (Lineburg). „Naravno, mogli bismo da kažemo – putuj igumane, posebno jer su Britanci u poslednje vreme bili strastveni kočničari EU. Ali Kameronov nastup pre svega je reakcija na desne populiste iz Ukipa, koji su svojim izbornim parolama oduševili tradicionalno evroskeptične Britance.“

U sličnom stilu je i komentar u Algemajne cajtungu (Majnc) gde piše da Kameron pokušava da spasi živu glavu kod kuće. „Danas bi izvesno većina Britanaca glasala za istupanje iz EU. Teško je proceniti kakve bi to posledice imalo na evropsku zajednicu, ali sa sigurnošću se može predvideti da bi takav korak drastično naškodio Velikoj Britaniji – politički i ekonomski. Znajući to, ostali šefovi država i vlada ne treba da popuste Kameronovim pokušajima pritiska. I treba da izbegnu obračun sa Evropskim parlamentom. Poslanici te institucije već su se izjasnili da šansu treba dati Junkeru. Oni više ne žele da budu bezubi tigar ili zgodan privezak za šefove nacionalnih država.“

Kameron veruje da na uspehe evropskeptičara i ekstremista treba reagovati razgrađivanjem integracije i jačanjem nacionalnih kompetencija, piše bečki Standard. „Pretnja nema nikakvog smisla – sada Junker ima još veće šanse da postane šef Komisije. Jer u Nemačkoj jedva da postoji fenomen desnih antievropejaca. Nemci su 70 godina nakon rata pouzdani ubeđeni evropejci. Njima je muka kada čuju rečenice koje izgovara recimo Marin Lepen: Hoću da uništim EU! Evropski izbori su u Nemačkoj bili izbor između Junkera i socijaldemokratskog kandidata Martina Šulca. Zato vodeći mediji danima pišu o izbornoj prevari, farsi… Merkelova bi bila luda kada bi to ignorisala. Sasvim praktično: Ako ne predloži Junkera, onda mora nekog drugog. A taj drugi će biti odbijen u Evropskom parlamentu. Koji šef države bio toliko glup da sebi dozvoli takvu blamažu?“