1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Kad kolektivno postane sopstveno sećanje

29. jul 2011.

Kolektivno pamćenje veoma utiče na ličnu memoriju. Ponekad je teško sopstvene misli razdvojiti od mišljenja drugih. Pogotovo kada je reč o događajima iz davne prošlosti. Šta o tome kaže nauka?

https://p.dw.com/p/125wl
Skener mozgaFoto: Dechent

Koliko je lako manipulisati pamćenjem, pokazali su neuro-biolozi iz Izraela i Engleske. Neznatan socijalni pritisak dovoljan je da dugoročno izmeni sećanja. Istraživački tim profesora Jadina Dundaija i Micaha Edelsona na Vajcmanovom institutu u Rehovotu pozvao je 30 muškaraca i žena da pogledaju jedan dokumentarni film. Tri dana posle projekcije filma, učesnici eksperimenta pojavili su se u laboratoriji da bi odgovorili na pitanja u vezi sa filmom. Pri tom su morali da navedu koliko su bili sigurni u svoje odgovore. Tako se došlo do prvobitnog sećanja testiranih osoba.

To sećanje je u nastavku eksperimenta manipulisano. Četiri dana kasnije istraživači su se ponovo sreli sa svojim ispitanicima. Tom prilikom se mogla pratiti moždana aktivnost ispitanika metodom magnetno-rezonantne tomografije. U cevi su istraživači ponovo postavili pitanja o filmu. Pri tom su ispitanicima predstavili pogrešne odgovore drugih učesnika u eksperimentu. Čak 70 odsto ispitanika je promenilo svoje mišljenje i prilagodilo ga grupi.

„Ludi su društvena bića. Naučeni smo da informacije drugih ljudi prihvatamo kao vrlo važne“, kaže neurobiolog Edelson.

Šta je sa sopstvenim sećanjem?

Uniklinik Leipzig Parkinson
Foto: picture alliance/ZB

Ali da li te informacije zaista mogu da izbrišu prvobitna, sopstvena sećanja, istraživači su pokušali da utvrde u završnoj fazi eksperimenta. Oni su učesnicima eksperimenta objasnili da su odgovori drugih ljudi proizvod kompjuterskih grešaka. Potom je usledila poslednja runda pitanja. Ipak se samo 30 odsto ispitanika vratilo prvobitnim, to jest pravim odgovorima. Kod ostalih 12 osoba pogrešna sećanja su se urezala u pamćenju – navodno kolektivno sećanje grupe postalo je njihovo sopstveno.

„Razlikujemo dve vrste prilagođavanja. Jedno je javno - ljudi prilagođavaju njihova mišljenja da se ni bi izdvajali iz grupe. Preuzimaju informacije drugih ljudi samo na prvi pogled. Ali u pamćenju ostaje sačuvano sopstveno sećanje. Druga vrsta prilagođavanja jeste lična – tu socijalni pritisak zaista menja lično sećanje“, objašnjava Edelson.

Postoje dve vrste prilagođavanja

Istraživači su u tomografskim snimcima mogli da razlikuju obe vrste prilagođavanja. Kod ličnog, jasno se vidi istovremena aktivnost amigdala i hipokampusa. Hipokampus ima važnu ulogu kod dugoročnog pamćenja. Amigdala važi za centar u mozgu zadužen za kontrolu ljudskih emocija. A kod prividnog prilagođavanja nije bilo povećane aktivnosti u tim delovima.

Edelson pretpostavlja ključnu ulogu amigdala u procesu prihvatanja pogrešnog sećanja. Ona treba da služi kao sito za informacije koje odlaze u dugoročno pamćenje. Edelson kaže: „Socijalni pritisak može da navede amigdala da zameni sećanja novim. Zajednička sećanja su nešto čemu evolucija verovatno teži, kako bismo bolje mogli da se prilagodimo društvu“.

velt/ii/jil