1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Joška Fišer o Imanuelu Kantu

10. februar 2004.

Bliži se dan 200-godišnjice rodenja Imanuela Kanta. U nemackoj se nižu manifestacije u cast jednog od najvecih mislilaca klasicne filozofije. Pozvani su mnogi da kažu svoje mišljenje. Oglasio se o Kantu i ministar inostranih poslova u vladi Nemacke, Joška Fišer, u ekskluzivnom intervjuu za televiziju DW.

https://p.dw.com/p/BAqp
"On je jedan od najvecih filozofa. Citao sam sva njegova znacajna dela, i smatram da je njegov uticaj danas i na politicko mišljenje; posebno je njegovog tekst 'Vecni mir' - baš u tekucim rasspravama - opet u središtu interesovanja. Kantove ideje, njegova filozofija prakticizma, njegova etika, njegov kategoricki imperativ, pa kritika teoretskog razuma, su dela od trajne važnosti u okcidentalnom mišljenju. Oni deluju daleko izvan okvira nemackog jezika", rekao je Joška Fišer. Na pitanje da li su onda i Ujedinjene nacije cedo kantovke misli, ministar je rekao: "Smatram da je Kant kljucni mislilac Moderne. Utoliko nije on razmišljao u pravcu UN, ali je zakljucivao. Utoliko je njegov tekst 'Vecni mir' od trajne vrednosti. Njemu se suceljava Hobs, u teksto o Robertu Kaganu. Nas Evropljane identifikuju sa kantom, što nam služi na cast, dok se SAD pre pozivaju na Hobsa", rekao je Joška Fišer. Na pitanje koje su Kantove maksime znacajne za današnjeg politicara, ministar je odgovorio: "Na to pitanje se može jednostavno odgovoriti, ako se pozovemo na zakon obicaja. Ja se, medutim, pozivam na razum, na cinjenicu da se u svetu mora razumno reagovati, u granicama razuma. Kant je svet pojava podredio razumu, sve što je izvan toga je definisao odrednicom 'stvar po sebi'. To je, smatram, odlucujuce što današnji politicar može da nauci od Kanta", rekao je Joška Fišer. Fišer smatra da nije na odmet suceljavanje Kanta i Nicea, jer tako postaju jasne granice kantovskog mišljenja. Naravno, oba pripadaju jedan drugome, sa stanovišta nemacke istorije u 19. i 20. veku, rekao je Fišer, konstatujuci da on, licno, što je stariji to se sve više udaljava od Hegela, pa i od Nicea, i vraca se Kantu. Ta cinjeica je postala važan deo njegove biografije, istice Joška Fišer, razmišljajuci o Imanuelu Kantu.