Izbor predsednika u Libanu
12. novembar 2007.Medjutim, ni sa dvotrećinskom većinom nije sve jasno kako kaže stručnjak za ustav Ziad Baru:
„Problem je u tome što ne znamo da li bi sednici trebalo da prisustvuje dve trećine poslanika, ili kandidat mora da dobije dve trećine glasova.Ustav samo kaže: u prvom krugu kandidat je izabran dvotrećinskom većinom.Znači li to da je reč samo o potrebnom kvorumu? A mi nemamo nijedno telo koje je nadležno za tumačenje ustava“, kaže Baru.
Opozcija je zato spremna da se pojavi u parlamentu tek kada se nadje kompromis sa vladom i kandidat oko kojeg postoji konsenzus.Dakle, reč je više o politici, nego legalnosti i Baru kaže:
„Jasno mi je da to nije ono što se u Evropi podrazumeva pod demokratijom.Ali, u Libanu je sve pitanje konsenzusa, svi sednu zajedno i pokušavaju da nadju modus vivendi kako bi se izbeglo nasilje“.
U suštini više je reč o sadržini nego broju glasova: šta će se dešavati sa sudom za razjašnjavanje političkih ubistava? Kakvi će biti odnosi sa Sirijom? Šta će biti sa oružjem Hezbolaha?
Da bi izabrali predsednika opozicija i vlada moraju se dogovoriti bar o tome u kom će pravcu ići zemlja.Možda će predsednnik biti izabran do 23.ćeg novembra, možda neće, kaže novinar Nikolas Noe i dodaje:
„Ono što me najviše plaši jeste da su u medjuvremenu postali mogući svi scenariji.A oni koji uključuju nasilje postaju sve verovatniji“, smatra Noe.