1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Izbeglicama niko rado ne otvara vrata

2. septembar 2009.

Italija, Malta, Grčka i druge južnoevropske zemlje već duže vreme pozivaju na solidarnost u EU, kako bi dobile pomoć u rešenju problema ilegalnih imigranata, ali ostale zemlje EU nemaju previše razumevanja.

https://p.dw.com/p/JNSO
Izbeglice na ostrvu Lampeduza: Danas (2.9.) će biti objavljeni planovi komisije EU o rešavanju problema izbeglica
Izbeglice na ostrvu Lampeduza: Danas (2.9.) će biti objavljeni planovi komisije EU o rešavanju problema izbeglicaFoto: AP

Brojke se menjaju, baš kao i maršrute, ali svake godine hiljade izbeglica pokušavaju da se preko mora ili kopna dočepaju teritorije Evropske unije. Neke zemlje te organizacije, pre svega Italija, Grčka i Malta, ne mogu da se izbore sa talasima izbeglica. One traže da zemlje koje su manje opterećene, prime deo tih ljudi. Ali, to je stvar dobre volje, a spremnost drugih da preuzmu veći broj izbeglica je - mala.

Politika prema izbeglicama u Evropskoj uniji i dalje je regulisana samo na nacionalnom nivou. Konsenzus postoji samo kada je reč o potrebi da se izbeglicama onemogući da stignu do Evropske unije. A kako to postići, to je objasnio nemački ministar unutrašnjih poslova, Volfgang Šojble:

EU odbacila zahtev Italije da primora druge članice Unije da u većoj meri primaju afričke azilante, koji dolaze preko Mediterana
EU odbacila zahtev Italije da primora druge članice Unije da u većoj meri primaju afričke azilante, koji dolaze preko MediteranaFoto: picture-alliance/dpa

„Pored efikasnije kontrole granica, morate suzbijati i uzroke izbeglištva, i morate sarađivati sa susednim državama.“

„Evropa jeste i ostaće kontinent azila“?

Kritičari smatraju da je taj recept isuviše odbrambenog karaktera. Komesar Ujedinjenih nacija za izbeglice Antonio Gutereš 2006. godine je od Evropske unije zatražio da se više otvori:

„Bolja zaštita i traženje trajnih rešenja u zemljama iz kojih izbeglice dolaze su pravilno postavljeni ciljevi. Ali, to ne sme da otkloni odgovornost Evrope koja treba da obezbedi azil onima kojima je potreban. Evropa je kontinent azila i to mora da ostane.“

Zna se da u Grčkoj i Italiji izbeglicama niko ni ne daje obaveštenja o mogućnostima da postanu azilanti; svi se trpaju u isti koš, odlaze u pritvor i po kratkom postupku vraćaju tamo odakle su došli. Nemački političari primećuju da kada je početkom 90-ih godina Nemačka primala 280.000 izbeglica godišnje, ostale zemlje Evropske unije nisu činile ništa, a zemlje sa juga EU se upravo žale na nedostatak solidarnosti, iako same ranije nikada nisu na isti način bile solidarne.

Autori: Kristof Hazelbah / Saša Bojić

Odgovorni urednik: Ivan Đerković