1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Istraga uz pomoć mobilnog telefona

25. april 2013.

Istražitelji iz SAD su, nakon napada, u Bostonu pronašli presudne tragove koje su počinioci ostavili na Fejsbuku. Da li bi takva istraga bila moguća i u Nemačkoj ili Evropi?

https://p.dw.com/p/18Mzl
Foto: ULD/Markus Hansen

DW: Gospodine Vajhert, Vi ste zvaničnik za zaštitu podataka u nemačkoj saveznoj pokrajini Šlezvig-Holštajn. Kako ocenjujete vođenje istrage uz pomoć slika sa mobilnih telefona koje su napravili svedoci? Da li je to opasan trend ili dobar način za otkrivanje tragova?

Tilo Vajhert: „To je definitivno dobar način da se vodi istraga. Privatna lica u današnje vreme prave veoma mnogo fotografija i ako policija može da ih upotrebi za napredovanje u istrazi, to sigurno treba pozdraviti.

Koliko je moguće da se takve metode koriste i u Nemačkoj u slučaju napada poput onih u Bostonu?

„Te metode su potpuno primenljive, ali uslovi su kod nas potpuno drugačiji. Video-nadzor je u Nemačkoj strogo regulisan: nije dozvoljeno da se tek tako zavede kontrola na javnom prostoru. Postoji interes da se ljudi tu kreću opušteno. Ali tamo gde se okupi masa ljudi i postoje velike opasnosti, institucije imaju mogućnost da vrše snimanje.“

Tvitovi bostonske policije tokom
Tvitovi bostonske policijeFoto: Twitter

Kakve prednosti ima snimanje telefonom u poređenju sa kamerama za nadzor?

„Nema nikakve razlike što se tiče korišćenja u istrazi. U svakom slučaju, možemo da utvrdimo na kom su se mestu određene osobe zadržale, na osnovu lica i drugih karakteristika. Kamere za nadzor policije ili drugih velikih institucija, naravno, imaju za posledicu sistematsko posmatranje. Snima se nezavisno od konkretnog povoda. U tim okolnostima mogu da nastanu i problematične fotografije. One mogu da se koriste, ne samo za borbu protiv terorizma, već i za uznemiravanje ljudi ili ograničavanje njihove slobode delovanja. I tu moramo da budemo uzdržani i oprezni. U Nemačkoj postoje prilično jasni propisi. U Americi gotovo da ne postoje ograničenja, a posledica toga je da je video-nadzor prisutan u ogromnog meri. Zapanjujuće je, međutim, to što se tako ne povećava kvota razrešenih zločina. Naprotiv, kriminal u SAD i Velikoj Britaniji, gde ima veoma mnogo nadzora, osetno je veći nego u Evropi.“

Postoje pokušaji da se kriminalci pronađu preko snimanja u tri dimenzije i da im se tako prepoznanju lica. Šta se krije iza toga?

„Snimanje lica u tri dimenzije danas još uvek nije moguće putem normalnih pametnih telefona ili video-kamerama. Za to je potrebno koordinisano snimanje sa različitih strana. Ali u oblasti video-nadzora postoji ogroman tehnički razvoj. On podrazumeva i snimanja u tri dimenzije, nadzor iz vazduha putem bespilotnih letelica, mogućnosti da se nečije kretanje prati preko nekoliko kamera. Tu postoji veliki tehnički razvoj. Međutim, s tim su povezane i značajne opasnosti po prava ličnosti, protiv kojih se mi, zaštitnici podataka, moramo boriti.“

Kakvi nedostaci i ograničenja postoje?

„Novi pravci tehnološkog napretka su uzbudljivi i zanimljivi za istražitelje, ali su i veoma opasni za ljude koje to pogađa, pre svega kada ništa nisu skrivili i žele samo da uživaju svoje građanske slobode. To tada može da ima efekat zastrašivanja. Može dovesti do toga da ljudi kažu, ne smatram da imam pravu slobodu, jer se plašim negativnih posledica, sa kojima ne želim da se suočim.“

Kakav bi uticaj na društvo mogao da ima još veći nadzor preko kamera ili mobilnih telefona?

„U načelu, snimci i fotografije definitivno vode do drugačijeg ponašanja ljudi na javnom mestu – u trenutku kada znam da me posmatraju, ponašam se drugačije. Posledice u velikoj meri zavise od pojedinca. Može se dogoditi da se ljudi osećaju kao da su im slobode ograničene, može da dođe i do suprotnog efekta – posmatranje i fotografisanje ljude može da učini agresivnijim. Jedan od efekata sveprisutnosti kamera sigurno je to što se sa slikama, generalno gledano, postupa opreznije, jer se njima može manipulisati, i mogu se koristiti za ucenu. Na drugoj strani postoji efekat otupljivanja, kažemo da na tržištu ima toliko mnogo fotografija – toliko da moja uopšte više nije tako važna.“

Autori: Martin Koh / Darko Janjević
Odgovorni urednik: Ivan Đerković