"Gvantanamo zauvek"
4. januar 2012.“Gvantanamo zauvek” – naslov je kojim Zidojče cajtung iznosi jasno viđenje odnosa američkog pravosuđa prema osumnjičenima za terorističku aktivnost. „Pooštreni zakoni o bezbednosti će ubuduće američkim vlastima omogućavati da strance koji se nalaze u SAD, a osumnjičeni su za terorizam, drže u vojnom zatvoru na neodređeno vreme, bez optužnice ili saslušanja pred sudom. Odgovarajuće odredbe su deo paketa koji je sada 'uz ozbiljne rezerve' potpisao predsednik Obama. Obama je tako popustio pod pritiskom Kongresa koji želi da se u principu svi krivični procesi protiv osumnjičenih za terorizam vode pred vojnim tribunalima. Istovremeno je potvrđen i dalji boravak 171-og zatvorenika u vojnoj bazi Gvantanamo.
Organizacije za ljudska prava smatraju da su nove odredbe 'povreda američkih principa' i žestoko kritikuju predsednika: 'Obama će ući u istoriju kao prvi predsednik koji je u američko pravo usadio vremenski neograničen pritvor bez sudskog postupka', kaže Kenet Rot, direktor organizacije Hjuman rajts voč. Rot je novi zakon uporedio sa ozloglašenom Makartijevom erom. Tada je donet specijalni 'Zakon o unutrašnjoj bezbednosti' koji je omogućavao takođe vremenski neograničeno interniranje osumnjičenih komunističkih neprijatelja države – bez učešća suda. Demokratski predsednik Hari Truman tada je uložio veto protiv novog zakona, ali ga je preglasao Kongres.
Obamina tužna igra
I Obama je nedeljama razmišljao o takvom vetu. Ali, posle napornih pregovora i nekih ustupaka Kongresa, na kraju je popustio. Senat i Predstavnički dok su nove amandmane ugradili u obiman zakonski paket koji predviđa i 662 milijarde dolara za finansiranje američke vojske u 2012. godini. Da je uložio veto, Obama bi morao da se suoči i sa prigovorom da ugrožava nacionalnu bezbednost. Osim toga, najveći broj političara iz redova Demokratske stranke nadležnih za pitanja odbrane – podržao je novi zakon. Konzervativni komentatori hvale povratak na antiteroristički kurs Obaminog prethodnika Džordža Buša, dok, na primer, organizacija za građanska prava Aklu smatra da je sada 'uništena svaka nada da će Obamina vlada potisnuti ekscese Bušovog antiterorističkog rata.'
Tokom proteklih deset godina, američki civilni sudovi su izneli optužnice protiv više od 400 lica. Vojni sudovi u Gvantanamu su uspeli da okončaju samo šest suđenja. Novi zakon ograničava i mogućnosti vlade da još neke od 171 zatvorenika u toj vojnoj bazi pošalju u njihove otadžbine ili u neku treću zemlju. U komentaru objavljenom povodom čitave priče Zidojče cajtung piše: „Obamina tužna igra počela je samo nekoliko meseci nakon što je stupio na dužnost. Još 2009. predsednik je odustao od borbe Amerike da se oslobodi svoje antiterorističke histerije. Pobedio je duh Dika Čenija i Donalda Ramsfelda.“
Put u ćorsokak
Veliki broj listova se bavi i situacijom u Mađarskoj nakon izmena u ustavu koje je progurala vladajuća stranka premijera Orbana. Tako list Švebiše cajtung (Lojtkirh) piše: „Za Viktora Orbana situacija je postala tesna. Ne zato što desetine hiljada ljudi odbacuju autokratsku transformaciju države. Za Orbana je opasnija Evropska unija. Jer, ona bi mogla da zavrne novčane slavine ako bi Mađarska nacionalna banka postala samo vladina štamparija novca. Mala zemlja ove godine mora da refinansira dug od 4,8 milijardi evra, a to će biti teško bez pomoći sa strane. Državne obveznice Budimpešte na finansijskom tržištu su gotovo bezvredne“.
Nordvest cajtung (Oldenburg) smatra da novi mađarski ustav „proizilazi iz nastojanja da se o Mađarskoj razmišlja u kategorijama nacionalne države. Pozitivno rečeno, zakon hoće da ojača samopoštovanje Mađarske. Alil, u suprotnosti sa tim je povreda prava na lične slobode, i ne samo to. Mađarska je ostala dužna da odgovori na pitanje kakvo mesto želi da zauzme u postmodernoj Evropi. Orbanovo uverenje da treba braniti tradicionalne vrednosti čovek može da deli ili ne. Ali, jedno je sigurno: u 21. veku, put kojim je pošao mađarski premijer može da odvede samo u ćorsokak.“
Tagesšpigel (Berlin) je ubeđen da je „premijer Orban Mađarsku, koja je duboko evropska zemlja, u Evropi odveo u fatalnu izolaciju. Mađarski kult, kojim on pokušava da nadvisi i zataška zategnutu situaciju u svojoj zemlji, te kulturno-političke odluke, koje u ostatku Evrope ne nailaze na razumevanje, dale su tom kultu anahrono-apsurdne crte. Sigurno je da se Evropa sastoji od suverenih država. Ali, Mađarska je deo evropske zajednice čije se ideje-vodilje poštuju u zemljama-članicama. Vreme je da ta zajednica pokaže svojoj mađarskoj članici gde su granice njenih specijalnih puteva…“
Priredio: Saša Bojić
Odg. urednica: I. Ivanović