1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Gorčin Stojanović: Više se grozim provincije nego lošeg života

Dinko Gruhonjić28. mart 2008.

Gorčin Stojanović prikupio je za knjigu svoje tekstove,pisane od januara 1997. do proleća 2000.godine, ali i one koje nikada nije objavio.

https://p.dw.com/p/DSWG
Dokle seže nacionalna kultura?Foto: C.H.Beck



Pozorišni i filmski reditelj Gorčin Stojanović promovisao je u Novom Sadu knjigu “Apokalipso” (Apocalypso), koja predstavlja izbor njegovih novinskih kolumni. Stojanović je na promociji u Radio kafeu rekao da se u knjizi nalaze tekstovi iz perioda od januara 1997. do proleća 2000. godine, kao i tekstovi koji nikada nisu objavljivani. Autor je rekao da je naslov za knjigu “ukrao” od Darka Rundeka, koji ima pesmu pod nazivom “Apokalipso”. Gorčin Stojanović je na promociji puštao i muziku po svom izboru.


Gorčin Stojanović je za DW rekao:


“I onda sam ja skapirao da mi se uvek dopadao taj naslov ‘Apokalipso'. Kalipso je latinoamerički ples, a apokalipsa je apokalipsa. Postoji pojam radosna ili vesela apokalipsa, a postoji i knjiga Slobodana Šnajdera ‘Radosna apokalipsa', koja se dosta citira tu. Taj naslov može da bude ironičan, može da bude patetičan, može da bude i ciničan, može da bude ovakav ili onakav. I onda je u jednom trenutku došlo do ideje da ja te tekstove nekako uobličim, plus nešto što sam ja pisao za vreme bombardovanja, što nikada nije nigde objavljeno. Poslednji tekst je napisan za Deutsche Welle, to je bilo na temu ‘Kako zamišljam Srbiju u budućnosti' i odjednom se nekakva zajednička nit našla. Ja sam tada napisao da će se smenjivati dve ili tri poludemokratske opcije u Srbiji i ispostavilo se da je to negde tačno. Evo, već osam godina svedočimo tome da se smenjuju poludemokratske političke opcije, da se svi kunu u šta god nacionalno mogu da se zakunu, a najčešće u kulturu, jer ni za šta drugo nacionalno oni i ne znaju. I knjiga završava rečenicom da se ja više grozim provincije nego lošeg života. Misli se tu na palanački duh, misli se tu na parohijalni način mišljenja. I ja bih volio da se varam, ali zasad se, bojim se, baš ne varam mnogo...”


A šta je za Gorčina Stojanovića “nacionalna kultura”:


“Nije nacionalna kultura neka politička bitanga, koja urliče ‘Srbija iber ales'. Ja sam nacionalna kultura, zato što živim ovde, zato što radim to što radim i što se time bavim. Prema tome, kod nas se misli da je nacionalna kultura nešto što bi obavezno moralo da bude sa mirisom tamjana nekako. Ali, nacionalna kultura su Kanda, Kodža i Nebojša, nacionalna kultura su čiste klonje po kafanama... To je sve nacionalna kultura, odnosno kultura jednog prostora, u kome hvala bogu pa žive različite nacije. Kad kažem ‘srpska kultura' ili ‘srpska književnost, svakako ne mislim na akademike iz Rovaca, nego mislim naravno na Danila Kiša.”


Kolumnista Teofil Pančić bio je glavni urednik beogradskog nedeljnika “Vreme”, kada je Gorčin Stojanović, krajem prošle decenije, pisao kolumnu za ovaj list:


“Ti imaš danas razne kvazi, para, meta kolumniste koji nikakve veze ni sa čim, ni sa novinarstvom, ni sa mozgom nemaju. Ali Gorčinovi tekstovi su u onom vremenu pisali o stvarima koje se svakoga od nas tiču a imali su tu neku privilegiju, a naravno i umeće, da o tome pišu na jedan način koji je bio negde izmešten od tih dnevno-novinarskih opsesija. Tako da mislim da je to bitno osvežavalo ‘Vreme' i drago mi je da sam urednikovao u to vreme kada je Gorčin to radio.”


Teofil Pančić za DW kaže da već dve decenije živimo neku vrstu apokalipse:


“Pa mislim da smo mi već 20 godina, gotovo u kontinuitetu u nekoj formi apokalipse. Povremeno je to jači intenzitet, povremeno niži. Ali, ovo što sada vidimo ili je poslednji čin jednog dugogodišnjeg ludila, ili je uvod za neku novu težu apokalipsu. Ja se nekako nadam da je ovo prvo, ali...”