1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Godina pape Franje – godina iznenađenja

13. mart 2014.

Prošlo je godinu dana otkako je Horhe Mario Bergoljo stao na čelo Katoličke crkve. Prvi papa iz Latinske Amerike još uvek je istovremeno „običan“ sveštenik – konzervativan i spreman na reforme.

https://p.dw.com/p/1BNm0
Papst Franziskus 23.4.2013
Foto: Getty Images

On je prvi papa iz Latinske Amerike, prvi jezuit na čelu Katoličke crkve, prvi koji pri tom nosi ime Franja. Izabran je pre godinu dana, 13. marta 2013. Od tada je već više puta dokazao da Crkvu vodi na poseban način i da je u stanju da misliti svojom glavom. Već u svom prvom govoru u crkvi Svetog Petra, Horhe Mario Bergoljo naglasio je da sebe vidi i kao „rimskog biskupa“. On to svojim položajem svakako i jeste. Naime, osim papske, to je samo još jedna u nizu raznih zvaničnih titula koje opisuju položaj svakog pape. Ali do sada su te sporedne titule samo retki pre njega spominjali.

Osim toga, ni jedan papa u novijoj istoriji nije, uprkos svom novom položaju, još uvek delovao kao da je „običan“ sveštenik. Papa Franja traži blizinu ljudi. Njihova blizina mu je potrebna – bez obzira svidelo se to vatikanskom aparatu, njegovim telohraniteljima i snagama bezbednosti, ili ne. Način njegovog govora je vrlo jednostavan, razumljiv, lako dopire do srca slušalaca, ma koliko da su oni, u teološkom smislu, zahtevni.

Papa preko telefona

Susret s vernicima u Asiziju
Susret s vernicima u AsizijuFoto: Reuters

Briga za druge, kod pape Franje je vidljiva ne samo prilikom demonstrativnih poseta na ostrvu Lampeduzi ili u rimskim siromašnijim četvrtima. U intervjuu koji je dao pre nekoliko dana, papa je pričao o svojoj navici da nekog jednostavno nazove. Naveo je i jedan konkretan primer. „Pisala mi je udovica od 80 godina koja je izgubila svog sina. Nazvao sam je i od tada je redovno zovem, jednom mesečno. Time ispunjavam svoju dužnost sveštenika. I to mi se sviđa“, rekao je papa Franja.

Međutim, on želi mnogo više od toga: pre svega uvođenje reformi i noviteta, bilo u velikom ili manjem obliku. Te veće promene zahtevaju i više vremena. Jedna od njih je i promena po pitanju verskog crkvenog učenja. Argentinski papa isto tako redovno podseća na jednog drugog Franju – onog iz Umbrije, iz Asizija koji je pre 800 godina napustio apostolsku palatu i preselio se i jednostavne prostorije koje je delio s drugima. Papa Franja svakodnevno propoveda vrlo jednostavnim rečima i širi biblijsku poruku. Upozorava na stanje i situaciju u globalnom ekonomskom sistemu, na nedostatke u politici prema izbeglicama, podseća na ono oko čega se više niko ne uzrujava i ne brine.

Dvojica papa i jedan „kabinet“

Bivši papa Benedikt XVI i papa Franja, u Vatikanu, 22. februara 2013.
Bivši papa Benedikt XVI i papa Franja, u Vatikanu, 22. februara 2013.Foto: Reuters

Mnogo toga još uvek je vrlo revolucionarno. Iako se Katolička crkva tokom stoleća razvijala (ponekad vrlo polako, nekada samo pod pritiskom), 13. mart 2013. označio je početak jednog revolucionarnog razvoja. Povlačenje 85-godišnjeg pape Benedikta XVI s položaja, bio je isto tako revolucionaran i hrabar, koliko i mudar korak. Ko je mogao da očekuje da će se stari i novi papa tokom službe u crkvi Svetog Petra u Rimu zagrliti kao braća? Sigurno gotovo niko.

Papa Franja započeo je mnoge reforme, a mnoge mu tek predstoje. Do sada je najdalje u svom razvoju otišla reforma vatikanskih finansijskih institucija, koje je papa Franja u celini stavio pod znak pitanja. Te institucije danas posluju u skladu s pravilima međunarodne finansijske transparentnosti i njihov rad se prati određenim i vidljivim sistemima kontrole.

Ovu godinu, papa Franja namerava da posveti temi porodica. Danas se čak i katolički svećenici usuđuju da govore o različitim oblicima načina života, o propalim partnerskim i drugim odnosima, o homoseksualnosti i seksualnosti, o moralu. Sredinom februara su kardinali, okupljeni u Vatikanu u do sada neviđenom broju, diskutovali o svim spomenutim temama, a papa Franja ih je pažljivo slušao. Za oktobar je najavljena poseban sinod koji bi trebalo da se bavi tim temama. Možda Katoličkoj crvi uspe da se po tim pitanjima približi realnosti i stvarnom životu.

Novost je takođe i okupljanje kardinala iz celog sveta svakih nekoliko meseci u Vatikanu, u papinom kabinetu. Tokom tih sastanaka pripremaju se dalje reforme. Ipak, uprkos svemu, već sada je jasno vidljivo i to da papa Franja nije samo reformator. Naprotiv, on deluje istovremeno i liberalno, ali i konzervativno, i sasvim sigurno će preduzimati samo one korake koji odgovaraju Crkvi i njenom kontinuitetu. Među njegovim najužim suradnicima nalaze se vrlo različite osobe – neki od njih su veoma hrabri, drugi pak malo više plašljivi.

Svetski moćnici u poseti kod pape

Tokom te prve godine dana, papa Franja bio je samo na jednom jedinom putovanju u inostranstvu – u julu prošle godine učestvovao je na Svetskom danu mladih u Rio de Žaneiru. Ali zato su mnogi posetili njega. Broj javnih, zvaničnih audijencija se u odnosu na njegove prethodnike gotovo upetostručio. Među poznatima i moćnima, papu Franju su susreli Benjamin Netanjahu, Mahmud Abas, Fransoa Oland, Angela Merkel, Vladimir Putin i Dilma Rusef. Sledećih sedmica u Vatikan bi trebalo da stignu Barak Obama, ali i engleska kraljica Elizabeta II.

Od ostalih važnijih događaja, svakako treba spomenuti i objavljivanje kritike kapitalizma u novembru prošle godine. U njoj stoji: „Mi smo stvorili nova (lažna) božanstva. Klanjamo se novom Zlatnom teletu. Vlada fetišizam novca u diktaturi ekonomije bez lica i bez nekog stvarnog ljudskog, humanog cilja“.

Autori: Kristof Štrak / Željka Telišman
Odgovorni urednik: Ivan Đerković