1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Generalni štrajk protiv Trampa?

11. februar 2017.

Da li će plan uspeti, ostaje neizvesno. Međutim, već sam poziv na generalni štrajk 17. februara u Sjedinjenim američkim državama pokazuje koliko je u zemlji jak otpor prema predsedniku Donaldu Trampu.

https://p.dw.com/p/2XORO
Washington Women's March Trump Proteste
Marš žena, Vašington, 21.01.2017,Foto: DW / F. Kroker

Na pitanje, kada je poslednji put održan generalni štrajk koji je paralizovao SAD odgovor glasi: Nikad. "Generalni štrajkovi ne postoje u Sjedinjenim Američkim Državama", kaže istoričar Kevin Bojl i stručnjak za američke društvene pokrete. Generalni štrajkovi postoje na lokalnom nivou, dodaje Endrju Vender Koen, istoričar sa Univerziteta Sirakuza. Ali i oni su veoma retki. "Poslednji veliki štrajk održan je 1946. godine u Oklandu u Kaliforniji", kaže Koen. Dakle pre 70 godina, desetine hiljada radnika štrajkovali su u borbi za pravo na članstvo u sindikatu. U novije vreme se širom zemlje godišnje održi samo oko 20 do 30 većih štrajkova, to znači štrajkova na kojima učestvovuje najmanje 1.000 zaposlenih.

Neobično i hrabro

Baš zato što su masovni štrajkovi u SAD toliko retki, pozivi na generalni štrajk od strane organizatora Ženskog marša i drugih grupa, ne samo da su vredni pomena, već bi ih trebalo označiti kao hrabar potez.

"Ova ideja je prilično neobična," kaže Bojl. "To da ljudi uopšte o tome pričaju, ilustruje kolika je opozicija protiv Trampove vlade. To nam pokazuje dramatičnu stopu mobilizacije u SAD u protekle dve nedelje" dopunjava Koen.

Ali za istoričare se postavlja pitanje: Može li generalni štrajk da uspe u zemlji u kojoj su ljudi, za razliku od Evrope, ne samo mnogo manje zaštićeni zakonom o radu, nego i mnogo ređe učlanjeni u neki sindikat? "Ključno pitanje je da li će organizatori uspeti da ubede ljude da rizikiju da dobiju otkaz ili iskuse nezadovoljstvo svog poslodavca", rekao je Koen.

Bojl već samu ideju generalnog štrajka smatra problematičnom, jer sadrži prednost za srednju klasu. "Zaposlenima iz srednje klase je mnogo lakše da napuste posao na sat vremena, nego ljudima iz radničke klase." Bojl generalni štrajk povezuje sa još jednim problemom: Ako štrajk ne bude gigantskih razmera, može da bude protumačen kao neuspeh, čak i ako mu se pridruži mnogo ljudi. Govoreći o tome šta smatra realno ostvarivim, Bojl podseća na moratorijum na kraju rata u Vijetnamu, 15. oktobra 1969. Taj protest je takođe planiran kao generalni štrajk, ali je preimenovan u moratorijum. Umesto opšteg štrajka došlo je do masovnih okupljanja na različitim mestima u SAD i širom sveta. Masovne demonstracije su potom održane mesec dana kasnije.

Francine Prose
Fransin Prouz (2001)Foto: Messe Leipzig

Za ženu čiji je članak u britanskom Gardijanu ideju generalnog štrajka protiv Trumpa učinio popularnom, takva taktička pitanja organizacije ili percepcije protesta igraju sporednu ulogu. "Ja nisam organizatorka," kaže Fransin Prouz, književnica i bivša predsednica američkog PEN Centra, za DW. "Ja sam tu ideju samo iznela u javnost. (...) Provela sam dosta vremena u Italiji i sećam se kako sam u Rimu čekala na autobus koji nikada nije došao", kaže ona i dodaje da je svesna toga da je generalni štrajk mnogo rizičniji, a i teži za Amerikance nego za Evropljane.

Razlog zbog kojeg je ipak pozvala na generalni štrajk, prilično je jednostavan, kaže Prouz: "Deo mene misli da su novac i trgovina jedino do čega je stalo ovim ljudima (na vlasti). I zato je možda jednodnevni opšti štrajk jedino što može da ih pogodi." Međutim, to ne znači da uspeh generalnog štrajka treba meriti samo po uticaju na ekonomiju.

Šta bi se desilo bez protesta

"Pretpostavimo da svi Amerikanci tog jednog dana ne odu na posao, ne kupuju, ne putuju - mislim da to ne bi Donalda Trampa navelo da podnese ostavku", rekla je Prouz. Zbog toga je važno da se ne fokusira na određenu vrstu protesta ili na konkretnu akciju, nego da se svaki protest vidi kao vežba za sledeći put.

Ako neko ne može da napusti radno mesto, onda da bi umesto toga mogao da nazove člana Kongresa i da protestuje. Međutim, s obzirom da je generalno teško proceniti uticaj protesta Prouz smatra da uspeh  treba meriti na druge načine: "Možemo samo da slutimo šta bi se desilo ako ne postane jasno, da značajan deo američkog stanovništva odbacuje ove stvari."