1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Francuska: Samoubistva češća među farmerima

4. februar 2011.

U Francuskoj je među farmerima broj samoubistava tri puta veći nego ljudi koji rade u kancelarijama. Iako mnogi životu na selu zamišljaju kao idilu, svake godine u Francuskoj samoubistvo počini 400 farmera.

https://p.dw.com/p/Qy7q
Francuski seljaci često ne vide drugi izlaz
Francuski seljaci često ne vide drugi izlazFoto: picture-alliance / maxppp

Žan-Mari je pedesetogodišnji farmer. Bavi se mlekarstvom u francuskom departmanu Du, gde se Alpi uzdižu visoko, duž granice sa Švajcarskom. Tu je zimi jako hladno i ima puno snega, ali za horde gradskih ljudi koji dane provode ispred kompjutera, u saobraćajnim gužvama ili pretrpanom javnom prevozu, odvođenje Žan-Marijevih 40 krava na ispašu, doima se kao nešto jako prijatno. Ipak, tom farmeru je realnost seoskog života daleko od idile. Ima tri male ćerke, puno računa za plaćanje i krave koje treba pomusti dva puta dnevno. Zbog toga, kaže on, njegov radni dan nije imao kraja.

„Radio sam non-stop, satima i satima. Noćna mora! Nisam mogao da spavam, kada pomislim koliko me posla očekuje sutra. Bio sam iscrpljen i jako sam smršao. Rad sam zamišljao kao planinu na koju nikada neću uspeti da se popnem. Onda sam pomislio – šta da uradim? Treba li da je ubijem? Popričao sam o tome sa svojom ženom i ona me savetovala da odem kod lekara. Doktor mi je rako da prekinem sa svim...“

Farme nestaju

Žan-Mari je prodao svoju farmu i tako ostao živ. Srećan je, kaže, što je pored njega bila njegova žena. Upravo visok procenat farmera koji su samci jedan je od razloga porasta broja samoubistava. Tome doprinosi i sve veća pustoš na selu. Oko 300.000 farmi krava i ovaca nestalo je u Francuskoj u poslednjih 30 godina. Takođe, tu je i veliki pritisak na farmere da ne ostavljaju porodično nasleđe., (Besançon) kaže:

Protest farmera 2009. na Jelisejskim poljima u Parizu
Protest farmera 2009. na Jelisejskim poljima u ParizuFoto: AP

„Morate da uspete kako biste napravili svoje mesto u generacijskom nizu. Ako doživite neuspeh, vi ste nesposobni da iznesete ono što se od vas očekuje. Tu je i pitanje sramote. Ako odustanete, neće više biti sela, neće biti nikog da odražava farme i ruralna područja će postati pustoš. Pritisak je ogroman“, kaže sociolog Dominik Žak.

Razgovori u grupama

Suočena sa statistikom, nekolicina farmera uzela je stvar u svoje ruke. Kao na primer, Filip, tridesetogodišnji mlekar, koji je nakon samoubistva komšije, odlučio da započne sa grupnim razgovorima za farmere. Nešto poput psihološke terapije. Cilj je da muškarci počnu da govore o svojim problemima, jer od njih se očekuje da rade i ćute.

„Na prvom sastanku bilo je nas 25. Četvorica koja su imala najviše problema, nisu bila u stanju da progovore, kada je na njih došao red. Taj problem ima većina od nas… Mi ne znamo kako da pričamo o problemima! A stvari su postale mnogo gore kada su nestale veze među ljudima u ruralnim zajednicama, koje su postojale pre 10, 20 godina.“

U nekim regionima – u Pokardiji u istočnoj Francuskoj na primer – ustanovljene su telefonske linije za hitne slučajeve. Kada se farmer nađe u bezizlaznoj situaciji i poželi da muke prekrati metkom, konopcem ili tabletama, može nazvati u svako doba dana i dobiti psihijatrijsku pomoć.

Autori: Džon Laurenson / Jelena Kulidžan

Odg. urednik: Nemanja Rujević