1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Fina plastika na jeziku, zubima i licu

23. mart 2014.

Mikroplastika se meša sa mnogim kozmetičkim proizvodima, ne bi li efekat čišćenja bio bolji. Ali sićušni plastični delovi odlaze u prirodu i stižu do lanca ishrane. Industrija kozmetike ne rado govori o ovoj temi.

https://p.dw.com/p/1BUUD
Foto: Fotolia/dkimages

Svaki put kada Martin Leder pere zube, čudi se belim tragovima koji ostaju na jeziku. Inženjer za zaštitu životne sredine, uporno je nagađao šta bi to moglo da bude, sve dok se nije odlučio na eksperiment. Sadržaj zubne paste posmatrao je pod mikroskopom i ono što se jasno videlo, bila je plastika: „Lepe, okrugle plastične kuglice“, opisuje Leder.

Zašto plastika u pasti za zube?

Plastične mikro-kuglice najčešće se pojavljuju u proizvodima za piling, gotovo svih proizvođača. One pojačavaju efekat čišćenja. Mekane su i zato se mešaju sa zubnim pastama, jer čiste bez da se oštećuje zubno meso. Mikroplastike ima i u većini ruževa, maskara i mnogim drugim kozmetičkim proizvodima.

Kosmetika
Foto: picture-alliance/dpa

Onaj ko proučava sastojke gelova za tuširanje, šminke ili zubne paste, često nailazi na termine kao što su polietilen ili polipropilen. To je ništa drugo, nego plastika. Nemačko Udruženje za zaštitu životne sredine objavilo je listu proizvođaća i njihovih proizvoda u kojima ima mikroplastike. Plastika u kozmetičkim proizvodima dakle nije tajna. Ipak veliki kozmetički koncerni nerado govore o toj temi.

Mnoge kompanije, međutim, istuču kako planiraju da pronađu alternativu za mikroplastiku, i da njenu upotrebu postepeno obustave. „Loreal“ to planira da uradi do 2017. godine, pismeno je Dojče veleu saopštila portparolka te kompanije. Takođe u pismenom saopštenju, kompanija Bajersdorf AG - čija je najpoznatija marka Nivea – najavljuje da će plastika iz njihovih proizvoda nestati do kraja 2015. godine. Pritom se ne radi samo o kozmetici: preko odvoda i kanalizacije, plastika dolazi u reke, a potom i u mora.

Mikroplastika u Severnom i Baltičkom moru

Na Severnom i Baltičkom moru, Martin Leder iz vode skuplja čestice. Inženjer za zaštitu životne sredine od 2011. godine radi na projektu „Mikroplast“ i istražuje zastupljenost mikroplastike u Severnom i Baltičkom moru. Njegova istraživanja finansira Savezno ministarstvo za obrazovanje i istraživanje (BMBF), jer politika traži pouzdane podatke, pre nego što se uvedu eventualne zabrane koje se tiču mikroplastike.

Insel Helgoland von oben
Foto: imago/euroluftbild.de

Martin Leder i njegov tim godišnje filtrira do 80.000 litara vode i uzima uzorke sedimenta na različitim mernim punktovima. Iz “biološkog ulova” se filtrira plastika, ona se suši i potom stavlja pod mikroskop. U mikroplastiku se ubrajaju svi delići plastike koji su manji od pet mikrometara. Najmanji među njima se ne mogu videti golim okom.

Traženje plastike zu pomoć FTIR- spektroskopije

Istraživački tim Martina Ledera radi sa takozvanom FTIR- spektroskopijom. Pod mikroskop, tokom analiza dolazi infracrveni zrak, koji izaziva vibriranje pojedinačnih molekula i delova plastike. Ta rotacija je karakteristična za sve vrste plastike. Kod polipropila, koji se često koriste u kozmetici, tako se mogu izmeriti isti pokreti. Materije na taj način mogu tačno da se definišu i plastika identifikuje.

Mana te metode je, međutim, da se mogu izmeriti samo čestice veće od pet mikrometra. „Mikro plastični delovi mogu biti i mnogo manji. Nadole praktično da nema granica“, objašnjava Leder.

U Severnom moru godišnje više od 20.000 tona plastike

130 godina ruža za usne

Prema podacima organizacije za zaštitu životne sredine NABU, oko 20.000 tona plastike godišnje završi u Severnom moru. Leder smatra da će koncentracija plastike u tom moru narednih godina biti još veća.

„Plastika privlači štetne materije kao magnet

Mikroplastika u moru uostalom ima i druga dejstva: štetne materije u vodi, kao što su pesticidi ili industrijske hemikalije, plastika privlači poput magneta i vezuje za sebe. Ribe i druge morske životinje tako ne samo da gutaju plastiku, već i visokokoncentrisani otrovni koktel, koji na kraju završava na našim tanjirima.

U planu i drugi istraživački projekti

Od aprila ove godine, Leder i njegov tim će ispitati da li su postrojenja za preradu otpadnih voda u Nemačkoj u stanju da filtriraju plastiku iz otpadnih voda, koja u nju dolazi preko kozmetike i zubnih pasta. Druga istraživanja ispituju koncentraciju plastičnih čestica u slatkoj vodi, dakle u rekama i jezerima. Najkasnije za dve godine nadležni u politici će raspolagati sa dovoljno podataka, kako bi mogle da se donesu potrebne odluke“, veruje Leder.

Vosak i silicijumova kiselina umesto plastike

Alternative postoje. To dokazuje koncern Veleda, koji proizvodi prirodne kozmetičke preparate. Gelovi za tuširanje Velede sadrže, naprimer, kuglice od voska, koje jačaju efekat čišćenja. U pastama za zube, pored silicijumove kiseline i natrona, i kalcijum karbonat deluje efikasno u čišćenju.

Martin Leder, u međuvremenu je počeo da koristi zubnu pastu koja sadrži silicijumovu kiselinu. Prilikom pranja mora da bude nešto oprezniji, kako ne bi povredio desni, ali to mu ne predtavlja problem. Prati zube više puta dnevno sa plastikom, za njega više ne dolazi u obzir.

Autor: Julia Fergin / Boris Rabrenović
Redakcija: Jakov Leon