Evropljanka u svemiru
31. januar 2010.„To je zaista moj san iz detinjstva, oduvek sam o tome maštala“, kaže Samanta Kristoforeti i još uvek ne može sasvim da veruje da je uspela. Ta 32-godišnja Italijanka, trenutno završava prvi stepen obuke za astronauta pri Evropskoj svemirskoj agenciji. Reč je o prvoj generaciji studenata u poslednjih 20 godina. Najpre se uči teorija , a kasnije i praksa.
„To je praktično laboratorija ’Kolumbus’. Svi astronauti, ne samo evropski , već i američki, ruski, kanadski, japanski, treniraju ovde, specifično za laboratoriju ’Kolumbus’.“
U maloj, svetloj prostoriji laboratorije - bezbrojna dugmad i poluge. Rukavicama integrisanim u okna, astronauti mogu da izvode komplikovane eksperimente i to tamo gde je otrovno ili opasno. Spoljna atmosfera ne dolazi u kontakt sa unutrašnjom atmosferom, objašnjava Samanta.
Jedna od 8.000
Put do centra za obuku bio je dug, ali Samanta Kristoforeti sada ponosno nosi plavo, astronautsko odelo. Nakon što je u Minhenu, Tuluzu i Moskvi studirala tehniku vasionskog letenja, minulih godina radila je kao pilot u italijanskom ratnom vazduhoplovstvu. Kada je ESA 2008. godine, preko interneta tražila kandidate za kosmičke letove, za nju je to bila jedinstvena šansa:
„Mislim da sam četiri vikenda provela ispunjavajući formulare – htela sam da to bude najbolje. Bilo je to jako važno pošto je od 8.000 ljudi odabrano samo 1.000.“
Na kraju ih je ostalo samo šest. Samanta Kristoforeti je jedina žena koja sa pet muškaraca trenira za let u svemir. Njene kolege su iz Danske, Nemačke, Francuske, Velike Britanije i Italije.
„Ne osećamo nikakve kulturne barijere ili granice. Jedni sa drugima govorimo engleski ili neki drugi zajednički jezik.“
U grupi postoji neka vrsta evropskog identiteta, kaže ta Italijanka koja govori pet jezika. Raduje se što će narednih godina, kao Evropljanka, leteti u vasionu.
Autorke: Suzane Hen / Mirjana Kine-Veljković
Odgovorni urednik: Ivan Đerković