1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Evropa iza zidina – uspećemo!

25. jun 2018.

Nije to bio samit za spasavanje Angele Merkel – ali u EU sada postoji konsenzus kada je reč o držanju migranata podalje od Evrope. Pri tome se o zakonima i humanosti više i ne razmišlja, smatra Barbara Vezel.

https://p.dw.com/p/30D76
Belgien Brüssel - Angela Merkel und Jean-Claude Juncker
Foto: Reuters/Y. Herman

Može li kancelarka Angela Merkel posle samita o migraciji u Briselu da svomo koalicionom partneru Horstu Zehoferu predstavi rešenje – kako da se izbeglice vraćaju natrag u Italiju? Ne. ako na tom frontu hoće nešto da postigne, mora da nađe bilateralno rešenje. S obzirom na samopouzdanje nove vlade u Rimu čovek može samo da joj poželi sreću.

Nije samo jedan šef vlade posle briselskih razgovora rekao da to ionako nije priredba za spasavanje gđe Merkel. Ali, oni su iskoristili priliku da utvrde svoj zaokret udesno u migracionoj politici.

Bolje obezbeđenje spoljnih granica

Priča o boljem obezbeđivanju spoljnih granica odavno spada u standard debate o migraciji. Ali, ono malo kopnenih granica EU na jugu je zapravo već prilično dobro obezbeđeno. Može se tamo uvis podići još bodljikave žice; može se postaviti više čuvara. Zemljama-članicama se može više platiti da bi pojačale svoje napore. Evropska komisija hoće 10.000 čuvara kako bi stvorila utisak dobro zaštićene Evrope. Do sada je uvek bilo malo dobrovoljaca koji su hteli da stave na raspolaganje osoblje i novac.

No, tu se u stvari radilo o zatvaranju pomorske rute preko Sredozemnog mora. Italija je već tražila još patrolnih brodova drugih zemalja EU, i pri tome mislila pre svega na Francusku. A predsednik Makron u principu podržava vladu u Rimu koja više neće da peca u moru izbeglice, posebno ne one pred libijskom obalom. Za to bi trebalo da bude nadležna tamošnja obalska policija koju bi trebalo nagraditi sa još više ovca i opreme.

Prava i obziri su bačeni

Više niko ne govori o pravilima pomorskog prava i o ljudskim pravima. I austrijski kancelar Sebastijan Kurc je oduševljen francuskim predlogom. I pored najbolje volje, na Libiju se ne može gledati kao na „sigurnu luku“, ali to je svim učesnicima sada svejedno. A novac, koji Libiji treba dati za navodno staranje o izbeglicama, dobra je zarada za regionalne paravojne snage. A za neljudske uslove u libijskim logorima, mučenje, silovanja i ubistva, za to se EU ne oseća nadležnom. Odgovor je neodređeno ukazivanje na UNHCR.

Dalji planovi o eksteritorijalnim centrima za izbeglice u Albaniji ili negde na Severu trenutno se razmatraju vrlo diskretno. O tome se kaže da su to bilateralni, u najboljem slučaju multilateralni, sporazumi između pojedinačnih zemalja. Ali, postoji volja da se tako skinu s vrata odbijeni potražioci azila čije vraćanje u domovinu nije uspelo.

Populisti diktiraju kurs

Francuski predsednik se razglagoljao o evropskim vrednostima, ali je među prvima koji ih ne poštuju. Stotine hiljada su zatočene u Libiji. Prepuštanje tih ljudi brutalnosti paravojski je neljudski i potencijalno protivzakonito. Ovde se mučno putovanje i razlozi zbog kojih se ide u zbeg uopšte ne spominju. Oni više nisu ljudi, već samo još neželjeni, koje italijanski ministar unutrašnjih poslova Mateo Salvini može da okarakteriše kao „meso“ ili „robu“ a da tome ne uslede povici ogorčenja.

Novi populisti u Italiji će i dalje terati od sebe ostatak EU kada je reč o migraciji. Makron se u to uklapa jer svojim domaćim desničarskim ekstremistima neće da pruža motive za napade. Tu su i desnopopulistička Austrija i CSU u Bavarskoj. Strah od te osovine populista je toliki da je većina zemalja EU spremna da paušalno odbaci ljudska prava za migrante i izbeglice. A kancelarka Merkel, ako hoće da spasi svoju kožu, samo još može da zavija sa drugim vukovima.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android