1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Erdoganov preobražaj

14. mart 2018.

Pre 15 godina Redžep Tajip Erdogan postao je turski premijer. Na scenu je stupio kao reformator, ali je tokom tog vremena uspeo da potvrdi sve predrasude o sebi kao autoritarnom lideru, smatra Danijel Hajnrih.

https://p.dw.com/p/2uJyu
Türkei Erdogan Rede Operation Olivenzweig
Foto: picture-alliance/AP/M. Cetinmuhurdar

Erdoganu se jedno mora priznati: u međuvremenu je zaista jednostavno ne voleti ga. Aktuelni turski predsednik, koji je pre 15 godina izabran za premijera, bombarduje Kurde, a opozicione političare i novinare šalje u zatvor. Ženama savetuje koliko dece bi trebalo da imaju, a u diplomatskim prepucavanjima s evropskim šefovima država rado ih optužuje da su nacisti.

- pročitajte još: Rat protiv Kurda, ali i novinara

Erdogan je s godinama postao ono što u jednoj zaista otvorenoj debati zapravo ne bi smelo da postoji. Svi su jedinstveni: taj čovek je zlo. Dilema danas ovde više nema.

„Evropljanin godine"

Na početku karijere „RTE", kako njegove pristalice vole da ga zovu, bilo je drugačije. Potomak jednog siromašnog mornara iz istanbulske lučke četvrti Kasimpasa promenio je politički i društveni život u Turskoj toliko duboko kao niko drugi nakon osnivača moderne Turske Kemala Ataturka. Erdogan je na početku svog premijerskog mandata započeo mirovni proces s Kurdima, pobrinuo se za to da diskriminišuća zabrana nošenja marame na univerzitetima bude ukinuta, da vojska bude stavljena pod civilnu kontrolu i da širom zemlje bude uspostavljena zdravstvena zaštita za hitne slučajeve. Ekonomska politika njegove vladajuće stranke AKP obezbedila je zemlji pravi ekonomski bum, a brojnim Turcima omogućila uspon do srednje klase. Zbog tih reformi i uspeha mnoge Turkinje i Turci i danas stoje uz Erdogana.

On je, kao nijedan drugi političar pre njega, doveo Tursku veoma blizu Evrope. Evropska inteligencija bila je oduševljena: 2004. godine Erdogan je dobio nagradu „Evropljanin godine", a u oktobru 2015. započeli su pristupni pregovori Turske sa EU.

Raskid sa Zapadom

Ipak, danas od te naklonosti nije ostalo ništa. Sporazum o izbeglicama između Turske i EU i stabilni trgovinske odnosi – kompletan odnos Erdogana prema Evropi obeležen je manje ili više dubokim nepoverenjem. Razlog za to trebalo bi tražiti u njegovovom impulsivnom karakteru. Frustriran time što nije mogao da proces približavanja Zapadu ostvaruje istim tempom kao unutar-političke reforme, Erdogan se, i to odavno, okrenuo „arapskoj ulici" – onoj koja dobro prima njegove tirade. U legendu je ušao njegov nastup 2009. godine na Svetskom ekonomskom forumu u Davosu kada je potpuno začuđenog izraelskog predsednika i dobitnika Nobelove nagrade za mir Šimona Pereza nazvao „ubicom dece".

Heinrich Daniel Kommentarbild App
Danijel Hajnrih, DW

Takve tirade su za Erdogana autogol – i to dvostruki. On sa jedne strane time odbija one preostale ljude koji ga u Evropi podržavaju, a s druge on time ponovo hrani desno-konzervativne predrasude onih koji su uvek s nepoverenjem gledali na vođu jedne muslimanske zemlje od 80 miliona stanovnika, vođu koji puca od snage.

Autoritaran i korumpiran

Sve više se čini da je kod Erdogana reč o čistom opstanku na vlasti i množenju bogatstva: na unutrašnjepolitičkom planu, od 2009. godine stalne optužbe za korupciju protiv njega i njegove porodice protivreče slici pobožnog muslimana koju Erdogan rado nameće javnosti. Najkasnije nakon brutalnog gušenja protesta u parku Gezi 2012, raspoloženje protiv Erdogana u zapadnoj javnosti potpuno je promenjeno. Ono od tada teško da prihvata bilo kakvu pozitivnu procenu njegove ličnosti.

- pročitajte još: Bezobrazni provokator

Takođe, nakon što je pro-kurdska stranka HDP sa svojim harizmatičnim liderom Selahatinom Demirtašom na parlamentarnim izborima 2015. godine postigla enorman uspeh i time postala vidljiva politička alternativa, Erdogan je odjednom prekinuo mirovni proces sa Kurdima. Ponovo je počeo s bombardovanjem kurdskih područja na istoku zemlje.

Masovna hapšenja nakon pokušaja puča

U do sada poslednjem negativnom vrhuncu događaja i njegov bivši sledbenik, konzervativni propovednik Fetulah Gulen, dospeo je u nemilost. Neuspeli puč tokom leta 2016. bio je povod za talas masovnih hapšenja navodnih pristalica tog propovednika. Do sada je navodno 50.000 ljudi bilo žrtva lova na Gulenove sledbenike.

I kao što je već rečeno: Erdogan je s godinama postao ono što u jednoj zaista otvorenoj debati zapravo ne bi smelo da postoji. Svi su jedinstveni: taj čovek je zlo. Dilema danas ovde više nema.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android