1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Dve sile u močvarnom terenu

17. februar 2018.

Američka vojska je pre desetak dana u Siriji ubila ruske borce – možda i više stotina. U pitanju su bili plaćenici na strani sirijskog režima. Posledice mogu biti nesagledive, piše Miodrag Šorić, dopisnik DW iz Moskve.

https://p.dw.com/p/2srCf
Foto: Imago

Vašington i Moskva su oduvek nastojali da spreče direktan vojni sukob – iz dobrih razloga. Situacija može brzo da eskalira. Nije ni čudo što Bela kuća i Kremlj poslednji incident umanjuju, ćute i puštaju maglu. Samo ne treba dozvoliti da situacija izmakne kontroli.

Međutim, to nije tako jednostavno. Supruge ubijenih ruskih boraca u Siriji ne ćute. One o svojoj nesreći govore na društvenim mrežama koje tu bol prenose u domaćinstva od Vladivostoka do Sankt Peterburga. To ima posledice. Čak i ruski poslanici koji uvek marljivo rade ono što predsednik od njih očekuje u međuvremenu postavljaju neugodna pitanja: šta se dogodilo pre desetak dana u Siriji?

 - pročitajte još: „Nemačka bi mogla da posreduje“

Takva pitanja dovode Putina u tešku situaciju i to nekoliko sedmica pred predsedničke izbore. Mnogi Rusi pitaju: šta radi naš predsednik ako Amerikanci ubijaju naše mladiće, bili oni plaćenici il ne? Teško je da neko može obuzdati nezadovoljstvo. Pre svega ne u Rusiji u kojoj mediji stalno negativno izveštavaju o SAD.

Soric Miodrag Kommentarbild App
Moidrag Šorić, dopisništvo DW u Moskvi

Amerikanci i Rusi se u Siriji kreću po, pravno gledano, močvarnom terenu. Koja to odluka UN odobrava prisustvo 2.000 američkih vojnika u Siriji? Da li borba protiv Islamske države opravdava i sve druge vojne poduhvate tamo?

Zakon u Rusiji zabranjuje plaćenike. Međutim, oni se godinama bore na istoku Ukrajine, u Siriji ili na nekom drugom ratištu. Ali, da li to žele Rusi? Velika diskusija o pobedi koju je predsednik Putin proglasio u Siriji sada može samo da šteti gospodaru Kremlja. Zato on ćuti, za sada.

Možda su Amerikanci nenamerno ubili Ruse. U svakom slučaju su olako prihvatili rizik da se to desi. Vojna akcija vodila se i za uspostavljanje kontrole nad izvorištem sirove nafte. Američki saveznici to ne žele da prepuste sirijskom predsedniku Assadu i njegovim plaćenicima iz inostranstva. Zato su ga gađali uz podršku američkih bombardera.

Amerikanci i Rusi su od Drugog svetskog rata uvek vukli konce u ratovima na tuđim teritorijama. Ranije su vodeće diplomate sprečavale da dođe do direktnih sukoba. Međutim, trenutno nema ličnih kontakata ova dva centra moći. Takođe nema ni poverenja. Naprotiv: nakon navodnog pokušaja Rusa da utiču na izbore u SAD, Kongres uvodi sve oštrije sankcije večnom neprijatelju.

 - pročitajte još: Slobodni pad „slobodne“ armije

Na Minhenskoj konferenciji o bezbednosti će učesnici biti pozvani na razboritost. Doći će, nadajmo se, do direktnih američko-ruskih razgovora bez uobičajenih obostranih optužbi. Obe strane pre svega treba da se dogovore kako dalje. Na kraju krajeva, šta se dogodi kada uz pomoć Moskve u Avghanistanu, Iraku ili Siriji stradaju američki vojnici?

Amerikanci i Rusi snose odgovornost za mir. Njoj moraju biti dorasli. Rusija shvatiti da plaća visoku cenu ako sledi interesnu politiku u inostranstvu i ne obazire se na gubitke. Američki Kongres bi trebalo manje da dela na osnovu osećanja, a više da se vodi nacionalnim interesima. Vašington mora ponovo da razgovara s Moskvom.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android