Drugi EU-Balkanski samit u novembru?

Zagrebački samit je svojevremeno inicirao tadašnji francuski predsjednik Širaka. Isti je održan 24. novembra 2000 godine.

Ova inicijativa bi se,.prema izvorima bliskim Evropskom centru za političke studije u Briselu, realizovala u završnici polugodišnjeg mandata francuskog predsjedavanja Evropskom unijom, koja takvu ulogu preuzima 1. jula od Slovenije.

Na balkansko-evropskom samitu koji bi, prema nekim idejama, mogao biti održan u Beogradu, sve balkanske zemlje bi, osim verbalnog podsticanja na proevropsku perspektivu, trebalo da dobiju i vrlo precizan raspored poteza u njihovom praktičnom približavanju Evropskoj uniji – od ukidanja viznih barijera, do utvrdjivanja predpristupnog statusa za svaku od zemalja Balkana, u skladu s vlastitom spremnošću i stepenom provedenih reformi.

Za neke ratifikovani Sporazum, za neke članstvo

Srbija, Albanija i Bosna i Hercegovina bi na tom samitu, kako se zagovara, trebalo da dobiju ratificirane sporazume o pridruživanju i otvorenu perpsketivu ka statusu kandidata za punopravno članstvo. Makedonija bi trebalo da dobije datum za početak pregovora o pristupanju, a Hrvatska datum o prijemu u punopravno članstvo.

Na prvom evropsko-balkanskom samitu koji je održan tačno godinu i po nakon početka primjene nove evropske regionalne politike prema Balkanu koja je sve do danas na snazi u vidu Procesa stabilizacije i pridruživanja (SAP), još jednom je potvrđena jasna evropska perpsektiva zemalja obuhvaćenih ovim Procesom.

"Zarad bolje regionalne saradnje i dobrosusedskih odnosa"

Zagrebački samit je dao do tada najjasniji poticaj evro-atlantskim integracijama, regionalnoj saradnji i politici dobrosusjedstva, što je i bio glavni cilj ovog sastanka na vrhu. Sva tri strateška cilja utemeljena su na bezuslovnom poštovanju državnih granica, rješavanju sporova pregovorima, poštovanju međunarodnih obaveza uključujući i obaveze prema Međunarodnom krivičnom sudu za ratne zločine izvršene na prostoru bivše Jugoslavije, trajnom rješavanju problema izbjeglica i povratnika, te poštovanju prava manjina.

Lideri balkanskih zemalja su tada u Zagrebu obavezani da potpišu međudržavne sporazume o bilateralnoj i regionalnoj saradnji, koji neće biti formalnog karaktera, već «po uzoru na EU i njen odnos prema vlastitoj suverenosti i zajedničkim vrijednostima». Ti sporazumima se posebno inistiralo na međosobnom političkom dijalogu, stvaranju zone slobodne trgovine, tijesnoj saradnji u oblasti pravosuđa i unutrašnjih poslova; zajedničkom suzbijanju organizovanog kriminala, korupcije i svih drugih nezakonitosti i ilegalne prekogranične trgovine.

U završnoj deklaraciji Zagrebačkog samita je zapisano da «regionalna saradnja, demokratizacija i pomirenje s jedne strane, te približavanje Evropskoj uniji, s druge, čine jedinstvenu cjelinu i nedjeljivi proces na području Balkana».