Deset koraka do EU
28. jul 2009.
Svaki kandidat mora da ispuni kriterijume iz Kopenhagena koji su doneti1993. godine u okviru proširenja EU na istok. Stabilnost institucija, kako bi mogli da se garantuju demokratija, pravna država, ljudska prava kao i poštovanje i zaštita manjina;
Postojanje tržišne privrede koja funkcioniše kao i sposobnost ali i sredstva da se izdrži konkurencija na svetskom tržištu i u okviru EU
Sposobnost da se preuzmu obaveze članstva u EU u koje spada i privrženost ciljevima političke kao i privredne unije i evro zone, zatim funkcionalna administracija koja je sposobna da efektivno primeni i sprovede standarde i zakone koji važe u EU
Kada su ti uslovi ispunjeni, može da se pokrene postupak za prijem u EU. Taj proces se obično sastoji od 10 koraka:
- Vlada zemlje kandidata upućuje zahtev za prijem Savetu EU.
- Savet EU u dogovoru sa Evropskom Komisijom odlučuje da li će molbu odbiti ili će je uzeti na razmatranje.
- Evropska komisija savetuje potencijalnu članicu o zakonima EU i njihovom preuzimanju i identifikuje problematične oblasti u toj zemlji. Postoje 34 tačke koje određuju oblasti u kojima zemlja mora da se prilagodi uslovima EU.
- Evropska komisija Savetu EU podnosi izveštaj o napredovanju i ukoliko je izveštaj pozitivan, jednoglasno odlučuje o početku pregovora.
- Na pristupnoj konferenciji 27 država EU i zemlja kandidat diskutuju o pojedinačnim tačkama i po potrebi otvaraju neka nova važna poglavlja
- Na kraju, pregovaračka delegacija koju čine Evropska komisija, Savet (EU) i poslanici zemlje kandidata potpisuju nacrt dokumenta o pristupanju.
- Evropska komisija iznosi mišljenje savetu EU i Evropskom parlamentu, koje međutim još nije definitvno i obavezujuće. Ovaj izveštaj o monitoringu predočava aktuelno stanje i konkretne šanse zemlje za prijem u EU.
- Parlament EU usvaja dokumente o prijemu.
- Savet EU potpisuje ugovor o prijemu.
- Svih 27 članica i zemlja koja pristupa EU ratifikuju ugovor.
Koliko je zemlja napredovala u procesu pristupanja EU, ocenjuje se na osnovu kriterijuma koji se stalno razvijaju i koji se odnose na teme kao što su recimo slobodna trgovina robom, zatim mediji i poljoprivreda pa sve do pravnog sistema i osnovnih prava koja važe u EU.
Buduće članice moraju da prilagode svoje zakone tim zajedničkim tačkama. Prilikom pregovora o pristupanju EU mogu se naći i prelazna rešenja.