1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

RUBRIKE

Deset godina posle

Deseta godišnjica vojno – policijske operacije «Oluja» obeležava se na potpuno različite načine u Hrvatskoj i u Srbiji. Međudržavne odnose opterećuju i oštre izjave državnika sa jedne i druge strane. Kako je obeležena ova godišnjica u Srbiji?

Protestna šetnja izbjeglica do zgrade hrvatske ambasade protekla je bez ikakvih incidenata, a mnogo veći broj policajaca čuvao je američku ambasadu nego susjedne zemlje. Jer, još uvijek se ova jedina supersila u svijetu označava kao najveći pomagač hrvatskih vlasti za vrijeme rata. Niko iz hrvatske ambasade nije primio spisak sa 2.627 imena Srba nestalih tokom rata. Organizatori su na vrijeme obavjestili ambasadu da će predati taj spisak, da bi ga na kraju samo ostavili na kapiji.

Na parastosu žtrvama operacije Oluja, u Crkvi Svetog Marka, bili su prisutni i najvši državni funkcioneri Srbije, a Njegova svetost patrijarh srpski, gospodin Pavle ukazao je da su iz Hrvatske protjerani Srbi čiji su preci stotinama godina živjeli na tim prostorima. Premijer Vojislav Koštunica okarakterisao je to kao najveće etničko čišćenje nakon Drugog svjetskog rata. To je, na indirektan način, odgovor hrvatskim zvaničnicima koji smatraju da je to najuspješnija operacija.

Ministar za ljudska i manjinska prava, Rasim Ljajić kaže da nema nikakve dileme kakva je bila priroda operacije «Oluja»:

«Pa naravno, ako 250 hiljada ljudi napusti svoje kuće da se radi o etničkom čišćenju. I posle deset godina izbeglice su u Srbiji i Crnoj Gori su još uvek najugroženija kategorija stanovništva i država mora da učini sve da tim ljudima omogući povratak ili im omogući potpunu integraciju. Ovo što sada imamo daleko je od integracije. Ovo su stravični uslovi u kojima ovi ljude žive. Naš prioritet jeste da se najveći broj izbeglica vrati svojim kućama. Za to nam je potrebna potpuna normalizacija, pre svega sa Hrvatskom, odakle je i najći broj izbeglica, čak 75%».

I na današnjiim skupovima posvećenim godišnjici masovnog progona Srba iz Hrvatske mogle su se čuti ocjene da se skoro sve zna o haškim optuženicima i osumnjičenim za ratne zločine, a da se u medijima uopšte ne govori i ne piše o žrtvama:

Na to je ukazala i predstavnica beogradske kancelarije Haškog suda, Aleksandra Milenov:

«Mislim da je važno i uprvo me pitao jedan čovek juče u izbegličkom kampu u Krnjači zašto se nikad ne govori o tome. Tribunal smatra da je važno da se govori o tome i da je vrlo važno da se znaju imena i prezimena žrtava. Tribunal zna dosta imena srpskih žrtava tokom i nakon operacije Oluja».

Jedna od osoba koja je osjetila svu težinu progona jeste i Desanka Vojvodić koja, zajedno sa suprugom, pokušava da u Hrvatskoj dobije penziju i evo šta joj se događa:

«Kad god pitam kažu poslali smo u Beograd. Kad dođem u Beograd kažu mi da tražim penziju u Hrvatskoj i da idem tamo i tražim. Ne znam više gdje da tražim».

Ovo je samo jedan od slučajeva. Izbjeglice zamjeraju što se vlasti u Srbiji sjete njihovog problema samo na godišnjice ili kada je njihov međunarodni dan.

  • Datum 04.08.2005
  • Autor Ejub Štitkovac
  • Štampaj Odštampaj stranicu
  • Trajni link http://p.dw.com/p/B8Tv
  • Datum 04.08.2005
  • Autor Ejub Štitkovac
  • Štampaj Odštampaj stranicu
  • Trajni link http://p.dw.com/p/B8Tv