1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Deca na internetu i preopterećeni roditelji

22. novembar 2012.

Mnogi roditelji imaju problem. Žele da nauče svoju decu kako da razumno koriste internet, ali su i sami preopterećeni. Ali, postoji pomoć: prvo uče roditelji, zatim deca.

https://p.dw.com/p/16ntO
Foto: picture-alliance/dpa

Znamo kako je to: sedimo ispred računara, čitamo nešto, kliknemo na nekoliko linkova, pogledamo još nekoliko stvari i već su prošla dva sata. Nekada i tri ili četiri. Na internetu ima dovoljno interesantnih sadržaja, a i poučnih. Ali, kada je reč o deci, većina ljudi je složna: vreme koje deca provode na internetu mora se ograničiti na 20 minuta dnevno ili malo više, zavisno od uzrasta. Odnos prema internetu i kako ga koristiti mora da se nauči. To ne važi samo za decu, već i za odrasle, jer odgoj u velikoj meri znači: davati primer.

Odgovornost za same sebe

„Sa medijskim odgajanjem trebalo bi početi rano“, kaže pedagogiškinja specijalizovana za medije Kristin Langer: „Najbolje je krenuti već kada su deca stara četiri ili pet godina“. Ona je savetnica inicijative „Pogledaj!“ (SCHAU HIN!), koju je 2003. godine pokrenulo nemačko Ministarstvo za porodicu, penzionere, žene i mlade, da bi pomoglo roditeljima i starateljima da se snađu u svetu elektronskih medija. Kristin Langer često primećuje da su roditelji između dve vatre. S jedne strane postoji strah da deca ne budu preopterećena, a s druge, briga da neće uspeti da se priključe medijskom svetu. I ona naglašava funkciju uzora: „Ono što roditelji zastupaju pred decom, mora poći od njih samih. Potreban je principijelni stav o tome kako postupati sa onim što mi se nudi. To znači da sam sebi određuješ i granice.“

Kristin Langer: Sa medijskim odgajanjem trebalo bi početi rano
Kristin Langer: Sa medijskim odgajanjem trebalo bi početi ranoFoto: schau-hin

To je još važnije otkad su se pojavili pametni telefoni koji omogućavaju korišćenje mnogih funkcija, pa i mobilnog interneta. Prema aktuelnoj studiji Istraživačkog saveza za medijsku pedagogiju „Jugozapad“ (Südwest), u Nemačkoj svaka druga osoba između 12 i 19 godina ima takav uređaj i mogućnost da preko njega mobilno koristi internet. I tu je edukacija čarobna reč. „Radi se o tome da deci objasnimo da mediji postoje i da nam je drago zbog toga, ali da postoje i druge stvari na svetu“, kaže Kristin Langer. „Što su deca starija, moraju se preuzeti više odgovornosti za sopstveno ponašanje na internetu“, smatra Langer i dodaje da je zbog toga dobro što pre početi sa medijskim obrazovanjem dece.

Odgajanje je postalo zahtevnije

Da bi decu na odgovarajući način pratili tokom ulaska u svet medija, roditelji ne mogu da izbegnu a da se i sami ne pozabave tom temom. Na internetu postoje posebni pretraživači za decu, velika ponuda pedagoški pripremljenih stranica koje roditeljima i deci objašnjavaju prednosti i mane interneta, kao i programi za zaštitu mladih koji blokiraju određene stranice. Ali, što više rastu, deca počinju bolje da shvataju tehnologiju i u stanju su da zaobići takve barijere. „To može da postane i sport“, kaže Kristin Langer i vraća se na temu odgovornosti za sopstvene postupke.

Da zabrane nisu delotvorne, naglašava i Tomas Hajne iz Projekta „vozačka dozvola za internet“ (fuehrerschein.de). Odgajanje je, na neki način, postalo zahtevnije, smatra Hajne. Kao primer navodi pravne osnove korišćenja interneta: „To je novi faktor uključen u odgajanje koji mnogo roditelja dobro ne razumeju“. Zajedno sa udruženjem „Škola za edukaciju odraslih“, razvio je internet-radionicu, ponudu za odrasle i porodice koja je od 2011. godine dostupna u preko 700 škola za obrazovanje odraslih. Radi se o temama kao što su onlajn-bankarstvo, bezbednost i društvene mreže, ali i o pravnim pitanjima i korišćenju interneta za roditelje.

Decu ne bi trebalo prerano same pustiti na internet
Decu ne bi trebalo prerano same pustiti na internetFoto: SCHAU HIN

I škole imaju odgovornost

Zbog toga što sve porodice nemaju iste preduslove da svoju decu uvedu u svet medija, sa svim mogućnostima i opasnostima koje to nosi za sobom, u taj proces potrebno je uključiti i škole. Na primjer u gimnaziji „Hajnrih Man“ (Heinrich Mann) u Kelnu istraživanje na internetu sastavni je deo nastave. „Nije naglašeno u nastavnim planovima, ali se izvodi u praksi“, kaže profesor matematike i informatike, Hans-Peter Kenen. Učenici dodatno vežbaju korišćenje određenih programa i snalaženje u školskoj, internoj-mreži. Predmet „medijsko obrazovanje“ ne postoji, ali se razgovara o temama kao što su mobing ili privatnost na internetu.

Pravne teme nisu tako čest povod za razgovor, pa Kristin Langer zabrinutim roditeljima savetuje da se obrate centrima za potrošače. Ona priznaje da su detalji veoma komplikovani, ali roditelji ne moraju da znaju sve, kaže Kristin Lange i dodaje: „Nekada je dovoljno poznavati nekog ko može nešto da vam objasni.“

Autorke: Petra Lambek / Melina Borčak
Odgovorni urednik: Ivan Đerković