1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Da li je EU superdržava?

1. decembar 2009.

Mnogi ne znaju da Lisabonski ugovor Evropske unije zapravo i nije ugovor po sebi, već skup amandmana na Rimski i Mastrihtski ugovor kojima je utemeljena EU – sa nekoliko glavnih tekovina koje su prvi put uvedene

https://p.dw.com/p/KmYD
Herman van Rompuj je kao predsednik EU izjavio: "Nije važno šta ja mislim" -Foto: AP

Evropska himna iz Betovenove 9. simfonije i plava zastava sa 12 žutih zvezdica, mada su decenijama u upotrebi, ni Lisabonskim ugovorom nisu postali zvanični simboli Evropske unije. Na insistiranje Velike Britanije i Poljske, iz ugovora je ukonjeno sve što bi moglo da podseća na sveevropsku državu. „Superdržava nije kategorija koja odgovara Evropskoj uniji, kaže Kristof Melers sa Univerziteta „Humbolt“ u Berlinu, „Unija je velika birokratija pod uticajem članica. To je tvorevina koja ne odgovara mnogim demokratskim standardima na koje smo navikli kod nacionalnih država. Ali ona i jeste nešto drugo u odnosu na nacionalnu državu“.

Plenarsaal EU Parlament
Parlament EU - institucija kojoj je Lisabonski ugovor doneo najveće prednostiFoto: DW

Predsednik EU: „nevažno je šta ja mislim“

Posle osam godina mukotrpnih pregovora, Lisabonskim ugovorom su obezbeđena veća prava za Evropski parlament koji je, kako tvrdi evropski poslanik Jo Lajnen, „jedan od dobitnika u ovoj reformi. Bićemo ravnopravni sa vladama i Ministarskim savetom. To znači da zakoni iz Brisela važe samo ako se saglase evropski poslanici“. Na čelu Unije od sada je predsednik koji se bira na dve i po godine i prvi predsednik je malo poznati belgijski političar Herman van Rompuj koji je posle izbora izjavio: „Moje lično mišljenje potpuno je podređeno stavu Evropskog saveta. Nevažno je šta ja mislim, moja uloga je da obezbedim konsenzus“.

Predviđena i mogućnost istupanja

Prva ministarka spoljnih poslova, mada se tako zvanično ne zove, biće takođe do sada nepoznata britanska političarka Ketrin Ešton. Novi ugovor značajan je pre svega za zemlje–kandidate za prijem, jer omogućava funkcionisanje „Unije 30 plus“. O tome Janis Emanulidis iz briselskog Centra za evropsku politiku kaže: „Ugovor je osnova za saradnju, ali to ni izdaleka ne znači da dobar ugovor obezbeđuje dobru saradnju. Kvalitet saradnje zavisiće od političke dinamike unutar te „Unije 30 plus“ i niza drugih činilaca“.

Najzad, Lisabonskim ugovorom prvi put je predviđena neka vrsta referenduma, te mogućnost istupanja iz Evropske unije.

Autori: Bernd Rigert/Nenad Briski

Odgovorni urednik: Saša Bojić