1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Borba za napuštene zgrade

6. avgust 2010.

U Holandiji je veoma razvijen život u starim i napuštenim zgradama, popularni skvoting – kao barometar socijalne raznolikosti. Oni su prihvatilište za beskućnike i siromašne - ali i umetnička radionica.

https://p.dw.com/p/Ocui
AmsterdamFoto: AP

Borba skvotera sa vlastima u Holandiji traje već decenijama. Međutim, od ove jeseni, u Holandiji će skvoting ipak ponovo biti zakonom zabranjen. Inače, u poslednjih pet godina, veliki broj zgrada oduzet je skvoterima, pošto je grupacija – antiskvotera, pomognuta ekonomskom krizom, ponovo ojačala.

Umetnici, muzičari i didžejevi, koji legalno borave u brojnim napuštenim zgradama širom Holandije, redovno organizuju izložbe za svoje komšije. Ovo Holanđani nazivaju anti-krak zgradom ili anti-skvot. Kako bi sprečili provaljivanje u prazne zgrade, vlasnici su odlučili da taj prostor prepuste umetničkoj fondaciji. Ne zauvek, već dok se ne dobije dozvola za renoviranje ili rušenje bloka. A u Holandiji ovo može da traje godinama. Svakako, anti-skvoting nije nova pojava, objašnjava Keti Pulara iz fondacije „Magdalena“, organizacije koja obezbeđuje umetnicima prostor za život i stvaralaštvo.

„Anti-krak pokret je nastao šezdesetih godina, kada su mnoge zgrade ostale prazne, a ljudima je bilo potrebno da se skuće, i tada se počelo sa skvotiranjem. Kasnije, to je postalo preopterećujuće za ljude koji su bili vlasnici tih zgrada. Oni su odlučli da se drugačije odnose prema tom prostoru. Odlučili su se za anti-skvoting, čime su hteli da demonstriraju drugačiju ideju okupljanja ljudi – ustupanje prostora na korišćenje na određeni period“, kaže Keti Pulara.

Dobra osnova za početak

Ovi svojevrsni studiji nude jedinstvenu priliku za okupljanje različitih kreativaca – među kojima su i oni koji mesečno žive i rade u tom prostoru za manje od 200 evra.

„Mi želimo da izdajemo mesta po što povoljnijoj ceni, kako bi ljudi u njima stvorili ateljee, pre nego što izađu na pravo, ozbiljno tržište. To je prelazno mesto – za ljude koji su tek završili umetničke škole, i koji se, umesto da direktno izlaze na tržište gde su cene iznajmljivanja apsurdno visoke, odlučuju za ovu mnogo jeftiniju varijantu“, objašnjava Pulara.

Anti-skvoteri su i fotografi, kao i ulični umetnici. Sem Rotvel je iznajmio studio i prostor za život u jednoj napuštenoj zgradi. „Jedno vreme sam živeo u sobičku gde sam jedva mogao da ubacim kompjuterski sto. Neuporedivo sa ovim što se dobije ovde – studio u kome možete da stvarate svoju umetnost. A, takođe, možete i da živite ovde. Imam spavaću sobu, kuhinju, dnevnu sobu, prostor za opuštanje, radnu sobu – sve u jednom“, kaže Sem Rotvel.

Anti-skvoting i u drugim evropskim zemljama

Od priče o recesiji proteklih godina, anti-skvoting ideja počela je da se širi i u drugim evropskim zemljama. Već je popularna u Velikoj Britaniji, Irskoj i Belgiji. U junu ove godine Francuski parlament je jednoglasno usvojio novi zakon o privremenom korišćenju napuštenih prostora.

U zemlji kao što je Holandija, sa najvećom gustinom naseljenosti u Evropi, i sa vladom koja nije uspela da izgradi dovoljno mesta za život za sve, čini se da će sve veći broj mladih Holanđana u budućnosti morati da upotrebi mnogo više mašte kako bi našli mesto zvano dom.

U Evropi, prema nezvaničnim podacima, trenutno ima nekoliko hiljada skvotova.

Autori: Martin Nik / Relja Božić

Odgovorna urednica: Sanja Blagojević