Berlinsko-bonska vlada
14. novembar 2007.Centrale šest minstarstava nalaze se na levoj obali, Rajne a još osam ovde imaju svoje drugo sedište. Više od polovine od ukupno 20.000 vladinih činovnika sedi u Bonu, a ne u Berlinu. Tako je zapisano takozvanim Berlin-Bon-zakonom iz 1994. kojeg kritičari sada smatraju anahronim. Dvostruke strukture, prema njihovom mišljenju, otežavaju efikasan rad minstarstava i uz to su skupe.
Oni se zalažu za potpuno preseljenje vlade na reku Špre za šta bi bila neophodna izmena Bon-Berlin-zakona. Predsednik budžetskog odbora Bundestaga, političar opozicionih liberala Oto Frike, u debati održanoj u radiju Dojče vele je kazao:
«Treba jasno reći da za mandata ovog parlamenta, prema mom mišljenju, zakon neće biti menjan. No to, iskreno rečeno, može samo delimično da vas umiri.»
U javnosti, naime, raste pritisak da se zakon promeni. Dve studije sprovedene u proleće utvrdile su da reviziji zakona o Bonu i Berlinu na putu stoje samo politčke prepreke. A takve prepreke uvek može da ukloni odgovarajuća parlamentarna većina.
Politički argumenti za očuvanje i razvoj Bona kao sedišta vlade takođe imaju određenu težinu i igrali su ulogu još u vreme usvajanja odgovarajućeg zakona. Štefan Kampeter, stručnjak za budžetska pitanja većih vladajućih konzervativaca, seća se da je u debati tokom devedesetih godina reč bila o takozvanom federalnom Bonu.
"Nismo želeli centralizam. Bon je simbol uspešnog demokratskog razvoja Savezne Republike Nemačke.»
Osim toga, bilo je strahovanja da će odlazak hiljada i hiljada zaposlenih u saveznoj vladi privredno i politički uništiti grad od 315.000 stanovnika. Stoga je federacija obećala Bonu da će mu pokriti finansijske gubitke. Zamenik poslaničke grupe manjih vladajućih socijaldemokrata Ulrih Kleber još ukazuje:
«U Bon su došle brojne organizacije, obrazovni centar Ujedinjenih nacija... Razlog tome nije bila samo razvijena kongresna infrastruktura već i obećanje da će neka ministarstva ostati tu kao institucije za kontakt u svakodnevnom radu.»
Zahtevi da se čitava vlada jednom preseli u Berlin ipak neće prestati. Političari stoga tragaju za mogućnostima da se aktuelna podela efikasnije organizuje.