1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Berlinale novog doba

Johen Kirten20. februar 2006.
https://p.dw.com/p/BAmG
Jasmila Zzbanic sa "zlatnim medvedom"
Jasmila Zzbanic sa "zlatnim medvedom"Foto: AP

Da, to je bilo politicko Berlinale, upravo zbog toga sto su se mnogi filmovi na ovom festivalu decidirano bavili politickim temama.: posledicama rata u Bosni, Avganistanu ili Iraku i sudbinama zrtava ovih konflikata. Ipak, nesto ne treba da se zaboravi: Berlinski festival je uvek bio, pre svega sedamdesetih i osamdesetih godina svetski politicki filmski festival. Sanse su uvek imale velike zvezde, sa velikim sjajem Holivuda, ali takodje i dobri filmovi. Venecija, kao trece veliko festivalsko mesto je uvek paznju usmeravala na film kao umetnost i negovala posebno evropske i medjuanrodne autore.

Berlinale, to se danas skoro zaboravilo, je bio festival u gradu gde je postojao zid, u gradu koji je bio na granicnoj liniji kojom je isao hladni rat. Bilo je bojkota ruskih filmova, jer su americki na primer imali stav o odnosu na rat u Vijetnamu. Festival je jednom bio neposredno pred raspadom, kada se jedan nemacki film pozabavio temom americke traume zvane Vijetnam i mnogi su u Nemackoj bili tesko uvredjeni.

Berlin je uvek bio platforma za filmove kriticare sistema iz mnogih istocnih evropskih drzava , takodje i iz DDRa. Vodjeno je nebrojeno mnogo rasprava o pozivima filmskim stvaraocima iz istocne Evrope i mnoge socijalisticke filmske birokrate uopste nisu dolazile na festival. Takodje je bilo spora i sa kineskim filmskim vlastima i razmena reci oko dela koja u domovini nisu bila pozeljna.

Dakle, to da je Berlinale politicki festival nije sada nista novo. Proslih dana festival se samo nadovezao na dobru, staru tradiciju. To sto je bas bosanski film i jedini iz istocne Evrope dobio Zlatnog medveda, moglo bi da se interpretira kao alibi za odluku, sto sigurno nije bila namera zirija. Ali, ziri je time indirektno skrenuo paznju na osnovnu nit Berlinala: kaznjivo zapostavljanje istocno evropskih filmova, ukljucujuci i Rusiju.

Diter Koslik i njegov tim, koji su tek pet godina na celu festivala, trebalo bi da dodeljivanje Zlatnog medveda vide kao apel koji podstice na izazov: da se ponekad odustane od osrednjih holivudskih filmova, takodje i od velikih produkcija iz Azije, cija je umetnicka vrednost ravna nuli, i umesto toga da se pogleda na jugoistocnu Evropu i nadoveze na dobru staru tradiciju Birlenala.