1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Autsorsing u sektoru finansija: Nemoguća misija?

Brigite Šoltes10. april 2004.

Termin “autsorsing” odnosno izmeštanje resursa dobio je dvostruko značenje. Preduzeća govore o autsorsingu kada prete da će radna mesta prebaciti u inostranstvo ili kada to zaista i čine. Autsorsing u prvobitnom smislu znači usluge koje bivaju kupljene na slobodnom tržištu umesto da ih pruža deo samog preduzeća. Iza oba ova značenja kriju se odluke koje imaju veze sa tržišnom politikom. Najveća nemačka privatna banka “Dojče bank” ove sedmice je u saradnji sa proizvođačem kompjuterskih programa za administraciju kompanija SAP predstavila studiju koja se bavi autsorsingom u sektoru finansija.

https://p.dw.com/p/BAfK
Centrala najveće nemačke privatne banke "Dojče bank" u Frankfurtu na Majni
Centrala najveće nemačke privatne banke "Dojče bank" u Frankfurtu na MajniFoto: AP

Tržište izmeštanja informacionih tehnologija enormno se razvija. Samo je prošle godine u Nemačkoj izmešteno usluga u vrednosti od deset milijardi evra. Do 2008. ta će vrednost dostići čak 17 milijardi. Pre svega oni koji pružaju finansijske usluge svoj rad sve snažnije industrijalizuju. To je rezultat studije koju su zajednički izradili konsultantska firma ”Dojče bank risrč” i kompjuterski programeri iz SAP sa Visokom školom u Kajzerslauternu. Razlog za izmeštanje resursa pre svega su troškovi, kaže jedan od autora, Jirgen Šaf iz ”Dojče bank”:

”Jedna od mogućnosti da se ponovo dobije na snazi jeste ograničiti se na suštinske kompetencije i oblasti koje se ne smatraju strateški značajnim, posmatrati ih kao zbir izdataka i prepustiti ih, ako je moguće, nekome spolja. Tu je primer dala industrija, prerađivačka delatnost, koja često proizvodnju izmešta u Indiju i Kinu.”

Međutim, dok automobilska industrija sama proizvodi tek 25 odsto svoje robe, banke u svojoj režiji proizvode 80 odsto ponude. Izmeštanje informacionih tehnologija pri tom se sve češće svodi na prebacivanje radnih mesta u ovoj oblasti ne samo u istočnu Evropu već i u Indiju i Kinu.

I u tome finansijski instituti slede primer prerađivačke industrije koja je sa time počela još osamdesetih godina. Globalno će u narednih pet godina vrednost izmeštenih proizvodnih procesa iznositi 300 milijardi dolara. To će imati uticaja i na radna mesta u Nemačkoj, upozorava Jirgen Šaf:

”Očekujemo da će u narednih pet godina oko 50.000 radnih mesta u oblasti informacionih tehnologija biti direktno pogođeno. To je oko tri i po odsto od ukupno 1,4 miliona radnih mesta u sektoru informacionih tehnologija u Nemačkoj. I to je, ipak, samo jedna strana medalje. Produkcioni procesi koji nose veliku vrednosti i koji imaju veliki strateški značaj svakako ostaju u zemlji i ne mogu se izdvojiti iz preduzeća.”

Firme koje se odluče na izmeštanja proizvodnje to čine kako bi osigurali produktivnost i konkuretnost. Ipak, sa time se ne može preterivati. Uobličavanje ključnih tokova i strateški menadžment kao procesi moraju da ostanu unutar preduzeća, ocenili su autori studije i precizirali da je izmešatnje moguće samo kada je reč o jasno ograničenim i definisanim zadacima. Na propast je osuđen i pokušaj da se izdvoje samo problematične oblasti.

Odluka o autsorsingu mora da bude i strateški opravdana. Upravo kada je o bankama reč, ne mogu se, za razliku od prerađivačke industrije, u razmatranje uzeti sve oblasti. Razlog za to su s jedne strane strategije banaka a s druge strane i zakonske odredbe o nadzornim telima, primetio je glavni ekonomista ”Dojče bank”, Norbert Valter:

”Nadzorni organ ne može da bude sasvim siguran u ono što radi ako prilikom provera ima moćnost da prošeta samo praznom halom dok se roba nalazi negde na putu. Drugim rečima, sama činjenica da se nadzorni oragni intenzivno bave osiguranjima i bankama znači da će u tom sektoru proces izmeštanja resursa biti teži nego u sektorima koji to rade već godinama.”