1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Apokalipsa u brojkama

3. maj 2004.

Svake godine kada neki astronom – sa razlogom ili ne – upozori na opasnost od toga da asteroid udari u Zemlju svetom prostruji pitanje: šta bi se dogodilo ako bi zaista udario? Neizvesnosti više nema – američki astronomi omogućili su da se preko interneta proračunaju posledice sudara

https://p.dw.com/p/BAiV
Mala verovatnoća,ali...;Zemlja snimljena sa kosmičkog broda Apolo 8
Mala verovatnoća,ali...;Zemlja snimljena sa kosmičkog broda Apolo 8Foto: AP

Uslovi da se sazna rezultat su zaista laki i mogu ih ispuniti čak i laici: unesu se veličina, gustina, brzina i ugao udarca asteroida, a onima koji se ne razumeju mnogo u fiziku pomaže tabela na kojoj je data struktura – led, stenje, gvoždje.Onaj ko zna i koliko bi mesto sudara bilo udaljeno od njegove kuće i kakav je tamošnji sastav tla za nekoliko sekundi dobija odgovor da li bi katastrofu pratio preko televizije ili bi je osetio i na sopstvenoj koži.

Redakcija nedeljnika ”Špigel” proverila je računar na primeru Nerdlingške kotline.Pre 15 miliona godina u švapsko-franačkom Albu udario je brzinom od 20 do 30 kilometara u sekundi meteorit prečnika hiljadu metara.Posledica je bila rupa razmera 22 puta 24 kilometra.

Ukoliko bi takav meteorit ponovo udario na isto mesto, prema rezultatima dobijenom uz pomoć pomenutog računara, ne bi nestao samo tamošnji gradić Nerdlingen.Posledice bi bile katastrofalne i u stotinak kilometara udaljenom Štutgartu i nešto bližem Nirnbergu.

Udarcem bi bila oslobodjena energija od 200 hiljada megatona trinitrotoluola – to je snaga 15 miliona atomskih bombi kao što je ona bačena na Hirošimu.Posmatrano iz Štutgarta ili Nirnberga videla bi se vatrena lopta prečnika osamnaest kilometara, njena vrelina zapalila bi odeću i izazvala opekotine trećeg stepena.Zapalili bi se novinski papir, iverica, drveće i trava.

Dvadeset sekundi posle udarca u oba grada osetio bi se zemljotres snage 8,1 stepen na Rihterovoj skali.Mnogobrojne zgrade bi se srušile.Dva minuta kasnije na gradove bi pali parčići materijala prečnika petnaestak santimetara i ulice bi bile zatrpane slojem šuta debelim gotovo metar.Nakon sledeća dva minuta usledio bi vazdušni udar brzine od 75 kilometara na sat koji bi porazbijao stakla koja su preživela zemljotres.U svemu dobra vest jeste da nebesko telo te veličine, u proseku, Zemlju pogadja svakih 360 hiljada godina.

Matematičke osnove računara koji su napravili naučnici sa univerziteta Arizona delom čine rezultati američkih atomskih proba. Na osnovu tih proba zna se kada se pale trava, papir ili iverica i kada ljudi zadobijaju opekotine.

I proračuni o vazdušnom pritisku i brzini vetra se zasnivaju na atomskim probama.U četrdesetim i pedesetim godinama ispitivan je uticaj udarnih talasa stvorenih eksplozijom na zgrade, drveće mostove i automobile.

Meteorit, čiji je udarac pre 65 miliona godina verovatno istrebio dinosauruse, prema proračunima naučnika izazvao je zemljotres snage 10,2 stepena, tako da su ravnotežu izgubili i dinosaurusi udaljeni hiljadu kilometara od mesta udarca.

Čovečanstvo je udaljeno koliko i tadašnji dinosaurusi od efikasne zaštite od udarca meteorita.Za sada, naučnici obećavaju da će do 2008.me godine biti registrovani svi asteroidi čiji bi udarac mogao da izazove globalnu katastrofu.Od početka programa registrovanja pre šest godina pronadjeno je 700 asteroida prečnika većeg od kilometra od hiljadu sto koliko ih, prema procenama ukupno ima.

Prema današnjem stanju tehnike, asteroid koji će udariti u Zemlju trebalo bi otkriti 30 godina ranije kako bi se nešto preduzelo.”Sigurno da je veoma mala verovatnoća da Zemlju pogodi neki objekt, ali posledice takvog sudara bile bi u toj meri katastrofalne da se mora pripremiti odbrana od toga”, kaže Majkl Grifin sa univerziteta Džon Hopkins.