1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Angela Merkel između Brisela i Berlina

28. decembar 2012.

Godina 2012. bila je još jedna godina u znaku spasavanja evra. Za Nemce takođe: vlada kancelarke Angele Merkel morala je da se trudi i u Briselu i pred nemačkim poslanicima u Berlinu.

https://p.dw.com/p/17AEo
Foto: Reuters

„Da želim da olakšam stvari, rekla bih: najgore je prošlo“, izjavila je nemačka kancelarka na skupštini njene Hrišćansko-demokratske unije (CDU) u Hanoveru početkom decembra. Ali Angela Merkel nije lakomislena osoba, pogotovo kada je evro u krizi. „Naglašavam da bi trebalo da budemo oprezni“, nastavila je i objasnila da je krizu moguće prevladati samo dugim i napornim procesom.

Ali u kojoj fazi tog procesa se Evropa trenutno nalazi – to ne može da kaže ni kancelarka. Sigurno je samo to da je u 2012. godini spasavanje evra nemačkoj vladi postalo znatno teže nego ranije. Uzrok tome je pre svega odluka nemačkog Ustavnog suda od 28. februara prema kojoj nemački parlament ima zadnju reč kad je reč o paketima mera za spas evra. Čak i u slučajevima kad je situacija alarmantna i kad je potrebno hitno donošenje odluka.

Kada Brisel pregovara o paketima pomoći i samoj kancelarki su vezane ruke, ako nema blagoslov poslanika Bundestaga. Dan pre odluke Ustavnog suda, Bundestag je odobrio paket pomoći Grčkoj u visini od 130 milijardi evra. Odluka je, doduše, doneta većinom glasova, ali za nju ipak nisu glasali čak ni svi poslanici stranaka na vlasti. I u redovima Hrišćansko-demokratske unije (CDU) Angele Merkel, Hrišćansko-socijalne unije (CSU) i Slobodne demokratske stranke (liberala - FDP) u poslednje vreme ima sve više političara koji sumnjaju u to da se Grčka uopšte može spasiti paketima pomoći.

Kancelarka prilikom glasanja za paket ponmoći Grčkoj
Kancelarka prilikom glasanja za paket ponmoći GrčkojFoto: Reuters

„Štednja, štednja i samo štednja“

Na dan glasanja u parlamentu, kancelarka je izgledala umorno. Ni ona više nije bila sigurna u to kako sanirati Grčku i da li je to uopšte moguće. Možda bi bilo bolje da se Atina odrekne evra? Šta bi to značilo za ostatak monetarne unije? Da li bi to prouzrokovalo lančanu reakciju na finansijskim tržištima; da li bi druge zemlje koje imaju evro, pre svih Španija i Italija, kao domine „pale“ iza Grčke? Ili bi evrozoni bilo bolje bez tog tereta?

Angela Merkel ne može javno da izrazi svoje nedoumice. Naprotiv, mora da širi optimizam i nadu da će nova finansijska injekcija pomoći Grcima. Sa bankama je dogovoreno opraštanje duga, a uključio se i Međunarodni monetarni fond. Angela Merkel se drži zacrtanog puta i ne namerava da menja politiku stroge štednje.

Ali, Evropa grmi. U 2012. godini postalo je jasno da se samo štednjom ne može postići uspeh. Južnoevropske države tonu sve dublje u recesiju i tako se njihovi dugovi ne smanjuju, nego rastu. Van granica Nemačke sve su glasnije kritike zbog „tvrdog“ stava nemačke kancelarke. Čak i u Francuskoj, koja je ove godine birala predsednika. Pobednik izbora, socijalistički kandidat Fransoa Oland, protivnik je rigidne politike štednje kojoj se ne nudi nikakva alternativa. On u ime Pariza ne traži samo finansijsku pomoć za veći ekonomski rast Evrope nego kolektivizaciju dugova putem takozvanih evroobveznica.

Poređenje sa nacističkom Nemačkom
Poređenje sa nacističkom NemačkomFoto: picture-alliance/dpa

Novi vetar iz Pariza

Za nemačku vladu takav razvoj stvari je kritičan. Angela Merkel zonu evra želi da vrati na put stabilnosti. U vreme izbora u Francuskoj sve članice Evropske unije (osim Velike Britanije i Češke) sklopile su pakt o fiskalnoj disciplini koji određuje maksimalnu visinu državnog duga. Ali, pakt o smanjenju budžetskog deficita većina parlamenata - uključujući i nemački – još treba da ratifikuje.

26. jula 2012. Oland je pobedio na predsedničkim izborima u Francuskoj, a Angela Merkel je istog dana u Berlinu, na sednici poslaničkog kluba liberala sa kojima je u koaliciji, izjavila da „evroobveznica neće biti dokle god je ona živa“.

Nije slučajno nemačka kancelarka baš u tom trenutku dala takvu izjavu. Dva dana kasnije održavao se samit Evropske unije, a Merkelova je na njemu želela da zauzme novi položaj: ona je ipak želela da udovolji i južnoevropskim zemljama jer se založila za podsticajne mere ekonomskog rasta, ali želi i da milijarde predviđene za spas zemalja u krizi da samo ako se te zemlje drže strogih mera štednje.

Angela Merkel nadglasana

No, plan kancelarke nije uspeo. Doduše, fiskalnom paktu dodat je evropski pakt o rastu, ali premijeri Italije i Španije udružili su se s novim francuskim predsednikom. Tako su na sastanku na vrhu izborili olakšanje pristupa finansijskim merama za spas, a Merkel je morala da popusti pod pritiskom.

Kriza evra kancelarki je donela poteškoće kod kuće, u Nemačkoj. Mesecima se sa opozicijom cenjkala oko podrške fiskalnom paktu za veću budžetsku disciplinu i novom, trajnom stabilizacionom mehanizmu ESM. Bundestag je trebalo da donese oba zakona u paketu, ali učešće Nemačke u ESM trebalo je da odobri dve trećine poslanika. Vladi Angele Merkel zato je bila neophodna i podrška opozicije.

Krizni sastanak u Rimu
Krizni sastanak u RimuFoto: Reuters

Socijaldemokrate i Zeleni postavili su uslove, ali nakon što se i kancelarka založila za podršku privrednom rastu, i opozicija je prihvatila predložene zakone. Tridesetog jula, na poslednjoj sednici pre letnje pauze, Bundestag i Bundesrat, gornji dom nemačkog parlamenta, u nekoliko sati su doneli zakone o fiskalnom paktu i ESM, dakle oba instrumenta za izlazak iz krize.

Ipak, ti zakoni nisu stupili na snagu. Neki nemački poslanici koji su još uvek bili protiv ESM, Ustavnom sudu su još u julu podneli žalbu protiv trajnog stabilizacionog mehanizma. Upozorili su da bi se Nemačka na taj način upustila u nepredvidljiv rizik odgovornosti.

Ustavni sud je od predsednika zatražio da zakone ne potpisuje pre nego što presuda bude donesena. Širom Evrope oglasila su se zvona za uzbunu. Bez učešća Nemačke, nije bilo moguće uspostaviti stabilizacioni mehanizam.

Prekid godišnjeg odmora

Situacija u južnoevropskim državama u međuvremenu se zaoštravala. Devetnaestog jula nemački poslanici morali su da prekinu odmor kako bi u Berlinu odlučili o finansijskoj pomoći za Španiju. Za spas tamošnjih banaka trebalo je odlučiti o 100 milijardi evra, iako je Španija od tog iznosa za početak uzela znatno manje.

Istovremeno, postalo je jasno da će Grčkoj biti potrebno mnogo više vremena kako bi sprovela reforme kakve su joj zadate. Povrh toga, finansijska situacija opet je bila kritična jer je zemlji pretio bankrot. To je mnoge članove stranaka nemačke vladajuće koalicije – među njima i nemačkog ministra finansija Filipa Reslera, nagnalo da naglas počnu da razmišljaju o proterivanju Grčke iz zone evra. Širilo se uverenje da ni to nije bauk i da će ostatak evrozone to moći da podnese.

Pretnja je odjeknula i u Atini. Novi grčki premijer Antonis Smaras u intervjuu za nemački dnevnik „Zidojče cajtung“ nije samo obećao da će nastaviti s reformama, već je i rekao da će njegova zemlja u svakom slučaju otplatiti kredite pomoći. „To lično garantujem“, zaklinjao se Samaras. Ali, izjavio je i to da se nada da će Grčka cilj smanjenja deficita na tri odsto ispuniti 2016, što je dve godine kasnije od roka koji su joj zadali Evropska centralna banka, Međunarodni monetarni fond i Evropska unija.

Berlin, Pariz i Atina

Velika obećanja: premijer Grčke u Berlinu
Velika obećanja: premijer Grčke u BerlinuFoto: Reuters

Francuska je pokazala razumevanja za takvo produženje rokova, ali u Nemačkoj je odlučno odbijena svaka mogućnost odlaganja. To je trebalo raspraviti: 23. avgusta Fransoa Oland posetio je Angelu Merkel u Berlinu. Politička atmosfera bila je napeta, iako se dvojac trudio da sakrije neslaganje. Isto tako, i kancelarka i predsednik su u sledeća dva dana pojedinačno razgovarali i s grčkim premijerom.

Kad je Antonis Samaras 24. avgusta došao u Berlin i još jednom otvoreno obznanio svoju spremnost na reforme, Merkel je izrazila iznenađujuću dobronamernost i još jednom iskazala solidarnost. „Znamo da se naročito od građanki i građana Grčke traže velike žrtve“, rekla je kancelarka saosećajno.

Promena tona imala je svoje razloge: Berlin se upravo zgrozio pred saznanjem u kojoj meri se srozao ugled Nemačke i kancelarke Merkel u inostranstvu. Demonstranti su mahali transparentima na kojima se Merkel upoređuje sa Hitlerom i bezosećajnim čovekom-mašinom.

ECB menja kurs

Predsednik ECB Mario Dragi obratio se u oktobru Bundestagu
Predsednik ECB Mario Dragi obratio se u oktobru BundestaguFoto: AP

S obzirom na to da je finansijska situacija bila napeta i u Španiji i Italiji, Evropska centralna banka (ECB) je pogođenim državama zone evra 6. septembra ponovo odlučila da pomogne otkupljivanjem njihovih državnih obveznica. Gornja granica za program kupovine obveznica nije određena. Predsednik ECB Mario Dragi najavio je da će program biti okončan kada se ostvare zadati ciljevi. Utoliko se ta mera znatno razlikovala od prvog programa ECB otkupa državnih obveznica u proleće 2010. godine.

Jens Vajdman, predsednik centralne nemačke banke Bundesbank i nemački predstavnik u Upravnom odboru ECB, glasao je protiv te odluke. Njegov stav bio je samo odraz nemačke skepse prema programu otkupa. Time se proširila bojazan da taj program otkupa ne znači ništa drugo nego finansiranje države štampanjem novčanica pa do prognoza da su time otvorena vrata inflaciji. Pored toga, poslanici u nemačkom Bundestagu zabrinuti su zbog nedostatka parlamentarne kontrole ECB.

Samo nedelju dana kasnije, 12. septembra, Ustavni sud u Karlsrueu dao je zeleno svetlo za nemačko učešće u stabilizacionom mehanizmu ESM. Sud je postavio i neka ograničenja. Nemačka tako, na primer, mora da se obaveže da će njen udeo u mehanizmu za spas evra iznositi maksimalno 190 milijardi evra o koliko se i odlučivalo u parlamentu. Ali, ugovor o stabilizacionom mehanizmu predviđa zapravo i obavezu dodatnog plaćanja u slučaju da druge zemlje otpadnu, recimo u slučajevima kada i one same moraju da posegnu za ESM. Ustavni sud je uz to i učvrstio prava nemačkog parlamenta koji od tog trenutka mora da odobri svaku promenu u ESM.

Ustavni sud u Karlsrueu
Ustavni sud u KarlsrueuFoto: dapd

Grčka troši dvostruko više nego što privređuje

Grčki dug u međuvremenu raste. Evropska komisija u jesen je izračunala da će, ako se ništa ne promeni, 2014. godine dosegnuti nepodnošljivih 190 odsto BDP. Poverioci su u početku Atini zadali cilj da se dug do 2020. smanji na 120 procenata. Tada bi Grčka ponovno bila u stanju da samostalno uzima kredite na finansijskom tržištu po podnošljivim uslovima.

Grčka je od tog cilja dalje nego ikad. Uprkos tome, Evropljani su odlučili da spreče njen bankrot. Oko njenog ostanka u evrozoni sada postoji politički konsenzus. Pojavio se svojevrsni fatalizam: o Grčkoj se može reći mnogo toga, izjavila je kancelarka Merkel sredinom oktobra na skupštini Udruženja nemačkih poslodavaca, ali tamo su se „mnoge stvari pokrenule sa mrtve tačke. Doduše, sporije nego što mi to ponekad zamišljamo i možda ne tako efikasno kao što mi to ponekad zamišljamo, ali nešto se u opštem stavu promenilo.“

Međunarodnom monetarnom fondu to nije bilo dovoljno. Predsednica MMF Kristine Lagard zatražila je dodatni oproštaj dugova, ovoga puta na teret država evrozone koje bi, po mišljenju MMF, trebalo da se odreknu dela svojih potraživanja. Javnim sredstvima pokrivaju se dve trećine grčkog duga od 300 milijardi evra. Članice evrozone nisu bile oduševljene tim prijedlogom. Nemci su čak kategorički odbijali oproštaj duga koji bi onda plaćali poreski obveznici Nemačke. Godinu dana pre izbora u Nemačkoj, vladajuće stranke koalicije Angele Merkel svojim biračima nisu želele da objašnjavaju da je deo kredita pomoći izgubljen.

Daleko od kraja krize

Nisu uvek istog mišljenja: ministar finansija Nemačke Volfgang Šojble i šefica MMF Kristin Lagard
Nisu uvek istog mišljenja: ministar finansija Nemačke Volfgang Šojble i šefica MMF Kristin LagardFoto: picture alliance/Kyodo

Umesto toga, krajem novembra, odlučeno je da se Grčkoj produži rok za smanjenje deficita za dve godine, do 2016. Donesen je i paket mera koji, između ostalog, predviđa i smanjenje kamata na odobrene kredite iz prvog paketa pomoći, produženje roka za njihovu otplatu i odlaganje plaćanja kamata. Grčka je, pored toga, otkupila deo svojih državnih obveznica koje su znatno izgubile na vrednosti i time smanjila dug za više od 30 milijardi evra.

Na kraju 2012. godine svima je verovatno jasno da problem time nije rešen. Međunarodni donatori uoči Božića Grčkoj su odobrili novi paket novčane pomoći od 50 milijardi evra koji će Atini biti uplaćen do početka 2013. A ni te milijarde neće biti poslednje.

Autori: Sabine Kinkarc / Marko Bašić
Odgovorni urednik: Ivan Đerković