1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Amerika treba da leči svoju paranoju

29. oktobar 2013.

Sada još i to. Nisu samo hiljade Nemaca sistematski prisluškivani od strane američke tajne službe NSA, sada se prisluškuje i mobilni telefon kancelarke Merkel. To baš ne ide, piše u svom komentaru Folker Vagner.

https://p.dw.com/p/1A7dn
Foto: Getty Images

Angela Merkel je školski primer samokontrole i majstor u korišćenju izbalansiranih reči, ali sada joj je verovatno pao mrak na oči. Psiholozi bi rekli da je pređen njen prag tolerancije. Njen izbor reči to otkriva. „Potpuno neprihvatljivo“ je prisluškivanje njenog telefona, „ogromno narušavanje poverenja“ i to među bliskim prijateljima.

Ta ista Angela Merkel je pre nekoliko meseci detalje o američkoj praksi prisluškivanja demantovala upravo blago. Više od apela, odaslanih na adresu Vašingtona, u kojima se moli za sveobuhvatno pojašnjenje se nije moglo čuti. Tada je cela afera, koju je bivši saradnik američke tajne službe Edvard Snouden tako spektakularno otkrio, završila u svakodnevnoj političkoj rutini.

Deutsche Welle Volker Wagener Deutschland Chefredaktion REGIONEN
Urednik na DW Folker VagenerFoto: DW

Prekoračenje tabu zone

Ali nemačka kancelarka je sada besna. Moglo bi joj se podmetnuti da ima dvostruke aršine – na jednoj strani prema anonimnoj masi hiljada nemačkih građana koji su žrtve prisluškivanja, na drugoj strani prema sopstvenom mobilnom telefonu. Ne, ovde je ipak reč o prekoračenju dodatne tabu zone. Kao nemačka kancelarka Angela Merkel je kreator nemačke politike. Nju špijunirati je jednako neprijateljskom aktu. Ipak ovde nije reč o neprijatelju, koji poseže za oružjem zvanim prisluškivanje, ovdje je reč o prijatelju. I upravo to je posebno delikatno.

Špijunaža, verovatno druga po veličini „industrijska grana“ na svetu, bila je nezaobilazni deo Hladnog rata. Izgleda da zanat, koji se odvija u tajnosti, i sada beleži rast. Ono što se promenilo je prepoznavanje špijuna. Zašto su mi potrebni neprijatelji, kad mi ni prijatelji ne veruju? Niko ne bi mogao ozbiljno da se naljuti kada bi Moskva ili Peking pokušavali da dođu do naših političkih i ekonomskih planova. Mi čak prećutno polazimo od toga da je to zapravo tako. Ali ponašanje Bele kuće pogađa.

Prvo, špijuniranje građana predstavlja čistu povredu pravne države. Nije čudo što smo besni, jer upravo smo građanska prava i zaštitu podataka definisali kao visoke standarde i dali im uporište u zakonu. Drugo, Nemačka spada među najbliže saradnike SAD i mi želimo tako da budemo tretirani. Treće, naše simpatije prema Obami se tokom afere oko NSA mesecima smanjuju. A sada još i to: ljubazni gospodin Obama dozvolio je kontrolu kancelarkine komunikacije.

NSA izgubila meru

Među prijateljima bi takvo narušavanje poverenja predstavljalo ili kraj prijateljstva – što bi u političkom svetu bilo besmislica – ili bi za posledicu imalo oluju. Baš prijatelji imaju puno pravo da na sto iznesu teške teme. U ovom slučaju to bi značilo dati savet Americi da konačno počne da leči svoju paranoju nastalu nakon terorističkih napada 2001. godine. A to lečenja je najbolje obaviti transparentnim ponašanjem i vezivanjem razmahanih krakov NSA-hobotnice.

Nemačke vlasti su već odavno gurnule u senu ono što je istočnonemačka komunistička državna služba do 1989. godine praktikovala i dovela do apsurda. I to treba nešto da znači.

Komentar: Folker Vagener
Odg. urednik: Nemanja Rujević