1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Američko njuškanje

Ralf Sina26. avgust 2008.

Ko dobije vizu za SAD prilikom ulaska u zemlju mora da dozvoli detaljan pretres, ostavi otiske prstiju, i još što šta. Sve su to posledice 11. septembra 2001. Carinici putnicima laptopove "češljaju" i po nekoliko sati.

https://p.dw.com/p/F52S
Do gole kože!
Do gole kože!Foto: AP

Amir Kan mnogo leti. Kao Amerikanac pakistanskog porekla dobro zna šta ga čeka kad god se vraća sa službenog puta iz Evrope u Sjedinjene Američke Države. Kako god bilo, on mora da preda graničnoj policiji svoj laptop i da saopšti svoju šifru za rad na računaru. Svako opiranje je besmisleno.

Moraću da te prisilim!

„Ako odbiješ da mi kažeš šifru da bih mogao da pokrenem računar, moraću da te prisilim, rekao mi je carinik. Moje pitanje: šta će biti sa raznim informacijama koje bude našao u računaru, jednostavno je prečuo. Samo je odneo računar malo dalje, gde više nisam mogao da vidim šta radi.“

Računari, mobilni telefoni, mp-3 plejeri, USB nosači podataka: sve više putnika za Sjedinjene Američke Države prenosi da su po sletanju na cilj policiji morali da predaju sve elektronske uređaje koje su imali kod sebe.

Provera tih sprava može da traje satima. Bilo da se radi o bankovnim informacijama ili poslovnim tajnama, privatnoj pošti ili slikama sa letovanja – američka policija sve može da kopira i elektronski arhivira. Onaj ko ne želi da kaže svoju šifru, mora da računa s tim da nikada više neće videti svoj računar. Ta praksa je neodrživa, smatra Dejvid Kol, profesor prava na vašingtonskom univerzitetu Džordžtaun.

„Svlačenje putnika“

„To njuškanje ne može da se uporedi sa preturanjem po nečijem koferu. Njuškanje po privatnim prenosivim računarima znači kompletno svlačenje putnika.“

Ali, to američku graničnu policiju ne brine mnogo. Ko želi u Sjedinjene Američke Države, na granici mora da se odrekne svog prava na zaštitu podataka i privatne sfere, saopštila je služba za domovinsku zaštitu. Mnogi Amerikanci su zbog toga ogorčeni. Naposletku, ni američka policija ne pretresa kuće i stanove bez konkretnog povoda ili sumnje, kaže Marša Hofman, pravna zastupnica jednog udruženja za zaštitu podataka. Ona tvrdi da se ne zna ni kome se informacije prosleđuju ni da li se ikada brišu.

Sada je grupa američkih biznismena podnela kolektivnu tužbu. Dok sud ne donese odluku, njuškanje se nastavlja.