"Aktivna pomoć pri umiranju" je u redu?

Ovaj slučaj koji je završio pred Savezni sudom nije jedini: bolesnik je, još pri svesti, odlučio kako ne želi medicinski tretman kojim se „produžava život“ kada je već njeno telo, zbog bolesti, odlučilo da više ne pripada ovom svetu. Žena je pala u komu, a lekari nemaju drugog izbora nego da se svim sredstvima bore kako bi je održavali na životu.

Punih pet godina je trajala agonija koju je pacijent želeo da spreči, sve dok advokat i specijalista za medicinsko pravo Volfgang Puc porodici nisu preporučili „da prekinu cevčicu kroz koju se pacijentkinja u komi hranila“. Drama je tada tek počela: lekari su, protiv volje porodice, pacijentkinji stavili novu sondu i tek dva sedmice kasnije je konačno zakazalo njeno srce. Ali advokat se našao pred sudom pod optužbom da je pokušao da izvrši ubistvo i osuđen je na devet meseci zatvora uslovno.

Još ima nejasnoća

Sudijama Saveznog suda u Karlsrueu je u donošenju odluke kojom se advokat oslobađa optužbe, pomogao i zakon koji je donesen pet meseci nakon osuđivanja optuženog, u septembru 2009. Tim zakonom je određeno kako je volja pacijenta ispred preporuke lekara koji propisuje mere za održavanje života. Zakon možda jeste presudio, ali nedoumica je ostala: jedno je ne pružiti lekarsku pomoć, drugo je aktivno delovanje, kako bi se okončao nečiji život. Savezni sud u svojoj odluci smatra kako nije bitno to „aktivno ili pasivno delovanje“. Bitna je volja pacijenta da se prepusti bolesti, kao pravo pacijenta na dostojanstvenu smrt.

U rešavanje ovog osetljivog pitanja umešala se i crkva. Katolička crkva je kategorična i odbija svaku „pomoć pacijentu“ da napusti svet. Ne samo zato jer se time upliće u Božju volju, nego se stavlja pod znak pitanja i ranije iskazana volja pacijenta. Bolesnik, u konačnoj odluci da mu se prekine život, najčešće nije u stanju da iznese svoj stav - i ko može reći, da li je taj stav možda promenio?

Iako se mora prihvatiti i taj argument, ovu odluku Saveznog suda su pozdravili političari iz gotovo svih stranaka, čak i iz evangelističke crkve. U Nemačkoj ima na stotine slučajeva, u kojima lekar gotovo svakog dana ne zna šta mu je činiti.

Pomoć ili ubistvo?

Odluka Saveznog suda će pomoći mnogim lekarima, bolesnicima i njihovim porodicama. Posebno kada je reč o "aktivnoj" pomoći pri umiranju neizlečivih pacijenata, ali još uvek postoje brojne nedoumice: dati nekome injekciju otrova je zabranjeno i to je ubistvo, čak i ako je to pacijent želeo.

Ali onda tu nastaje široko područje „indirektne aktivne pomoći“: ko će zameriti lekaru koji pacijentu, koji na primer pacijentu obolelom od raka, daje sve snažniju dozu sredstva za smirenje, pa makar i ako bi to sredstvo na kraju moglo biti smrtonosno?

Izuzetno složeno pitanje je „pomoć u samoubistvu“. Volja pacijenta tu ne može biti sporna i krivično gledano, lekarska pomoć u prekidu života nije kažnjiva. S druge strane: jedno je ostaviti sporno sredstvo pacijentu na ormariću, a drugo je "ubistvo po zahtevu", naglašava Savezna lekarska komora. To je krivično delo koje se kažnjava kaznom od šest meseci do pet godina zatvora.

Autori: B. Volf, A. Šubić

Odg. urednik: N. Jakovljević