1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Afera Libija

Philipp, Peter8. april 2008.

Tridesetak, uglavnom bivših specijalaca nemačke policije i Bundesvera, za unosne honorare obučavalo je Gadafijeve bezbednjake. Njihov angažman je vladi u Berlinu očigledno bio poznat. Tim povodom komentar Petera Filipa:

https://p.dw.com/p/De6f
arihivski snimak - Joška Fišer ministar spoljnih poslova Nemačke i Gadafijev sin Zeif el Islam 13. Septembar 2000.Foto: AP

Bes zbog privatnih poslova nemačkih stručnjaka za bezbednost u obučavanju libijskih kolega ima više aspekata. Uzbuđenje koje je nastalo odslikava neodržive odnose i razlike između moralnih zahteva politike i svakodnevne prakse. Svima poznate, ali potisnute. Nemačke službe bezbednosti imale su i i dalje održavaju odnose sa nedemokratskim, totalitarnim i represivnim režimima na Bliskom Istoku i u Severnoj Africi. Zvanična politika kritikuje ove poslove i od pomenutih režima zahteva da se poprave.

Država kao organizator obuke?

Tek, pokušaj organizovanja praktične saradnje na privatnoj osnovi ispoljio se u nekoj formi nemačkog «Blackwater-a». Naravno na to je moralo da se reaguje. Dokle bi se stiglo kada bi policajci, pripadnici specijalnih jedinica i drugi stručnjaci za bezbednost počeli dodatno da zarađuju održavajući kurseve u zemljama poput Libije? Pitanje je i da li bi bilo bolje da takve kurseve organizuje i sankcioniše država?

Saradanja službi je neophodna

Državne službe nisu tek 11. septembra spoznale kako je neophodno sarađivati sa tajnim službama i takvih arapskih zemalja, koje nisu poznate po humanosti i poštovanju ljudskih prava.

Za vreme Sadama Huseina Savezna služba državne bezbednosti BND, imala je najveću ispostavu u Iraku. Sarađivala je i sa tajnim službama Alžira, Tunisa i Egipta. U Libanu i Siriji BND se oslanjala na pomoć tih država, iako je svima jasno da se tu nije radilo o zakonitim poslovima. Tema «Borba protiv terorizma» bacila je senku i na postulate političkog morala.

Ne može se uvek birati s kim se sarađuje

Naravno istina je da se uvek ne može birati sa kim će se sarađivati da bi se sprečila sopstvena šteta ili smanjila opasnost. Ponekad se ostaje gluv i slep pred okolnostima pod kojima se dolazi do nekih saznanja iz istrage u nekoj od arapskih zemalja. Svet bi bio bolji kada bi se bez toga moglo, i kada bi transparentnost i javnost bili pravila.

Da bi se takvom idealu donekle približili, neće biti dovoljno samo razjašnjenje afere oko privatnih kurseva obuke libijskih bezbednosnih službi. Mora se izvući nauk kako se tako nešto više ne bi ponovilo. Zvaničnici, ministri i Služba državne bezbednosti više ne bi smeli da se skrivaju iza rečenice «Mi to nismo znali». Opravdanje je izlišno, jer da su hteli, mogli su da znaju i da se angažuju.