Abas naneo štetu viziji mira na Bliskom istoku
30. novembar 2012.Sarbriker cajtung (Sarbriken):
„Poboljšanje statusa Palestinaca moglo bi da uđe u istoriju kao još jedna propuštena šansa u mirovnom procesu na Bliskom istoku. Između ostalog i zbog SAD i Nemačke. Ali, te dve zemlje, SAD koje su glasale protiv, i Nemačka koja je bila uzdržana, idu pravim putem. Jer, Palestincima formalno nedostaje sve što čini državu: postoje dva praktično autonomna područja – jedno na kome vlada Hamas i drugo gde je na vlasti Fatah; nema jedinstvene i funkcionalne vlade, baš kao ni jasno povučenih granica, a ni namere da se živi u miru sa susednim Izraelom.“
Rojtlinger general ancajger (Rojtlingen):
„Nemačka, koja takođe favorizuje rešenje u vidu dve države, ponovo se uzdržala od glasanja. Obrazloženje prema kome palestinski zahtev ne koristi mirovnom procesu, jeste blago rečeno čudan za zemlju koja bi htela da bude članica Saveta bezbednosti. Naposletku, mirovni proces je već godinama zamrznut. Naravno da Palestinci mogu postići državnost samo u pregovorima sa Izraelom. Ali, zašto bi poboljšanje statusa Palestine i Palestinaca ugrožavalo ili sprečavalo ozbiljne pregovore?“
Noje osnabriker cajtung (Osnabrik):
„Sa hrabrošću očajnika, palestinska autonomna vlast je podnela zahtev za priznanjem statusa posmatrača u UN. Razumljivo je to što predsednik Mahmud Abas svom ugroženom, siromašnom i uplašenom narodu želi da da jači glas. Ovime je postigao taj kratkoročni cilj. Ali, Abas je naneo štetu viziji mira na Bliskom istoku. Za Izraelce, ova kvazidržavnost Palestine je uvreda. Za njih i njihovog premijera Benjamina Netanjahua, samo direktni pregovori dolaze u obzir kada je reč o rešenju u vidu dve države. Tako je dijalog koji ionako stalno zapinje dobio – novu prepreku. A glasanje u Ujedinjenim nacijama neće promeniti izraelsku politiku naseljavanja, palestinsku izbegličku dramu, a ni probleme oko povlačenja granice na Zapadnoj obali, u Pojasu Gaze i istočnom Jerusalimu. To što se Nemačka uzdržala od glasanja je, s obzirom na složenost situacije, dosledno. Nemačka vlada je svesna posebnog odnosa sa Izraelom koji je uslovljen istorijskim događajima. Ali, i Nemačka, baš kao i SAD, zna da do mira može da se dođe samo pregovorima bez postavljanja uslova.“
Frankfurter rundšau (Frankfurt):
„To što se Izrael vehementno protivi jačanju statusa Palestine nije lepo, ali nije ni odlučujuće. Ni Berlin nije čekao na saglasnost Srbije kada je 2008. godine priznao nezavisnost Kosova. Nemačka kancelarka Angela Merkel se u slučaju Palestine drukčije odlučila. Čak i ako je to pogrešna odluka, ona predstavlja nešto što za vreme drugog mandata kancelarke uopšte nije upadalo u oči: pravu spoljnu politiku. Politiku koja se ne vodi prema ličnom nahođenju, dnevnoj aktuelnosti ili rezultatima anketa, već je definišu strateški interesi.“
Handelsblat (Diseldorf):
„Jačanje statusa Palestinaca na državu-posmatrača neće doprineti nestajanju sukoba sa Bliskog istoka. Mnogo je verovatnije da će dovesti do sve tvrđih pozicija. Od rezolucije, većina zemalja očekuje napredak u mirovnom procesu koji treba da dovede do rešenja u vidu dve države. Samo, ubeđenje da između Sredozemnog mora i reke Jordan mogu da postoje dve države jedna pored druge – prevaziđeno je. Potrebne su sveže ideje. Prihvatanje rezolucije blokira traganje za novom politikom na Bliskom istoku.“
Pripremio: Saša Bojić
Odg. urednica: Ivana Ivanović