1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

58. Berlinale: Danas - Veliko finale

Kürten Jochen16. februar 2008.

Ove godine žiri 58 medjunarodnog filmskog festivala, Berlinale sa predsednikom Kostom Gavrasom nema lak zadatak. Za zlatnog i srebrnog medveda ravnopravno se takmiče komedije, drame, holivudski filmovi i mala ostvarenja.

https://p.dw.com/p/D7wZ
Ništa bez crvenog tepiha
Ništa bez crvenog tepihaFoto: AP

Ove godine žiri je imao i dodatni problem. Prvi put se na Berlinalu u kokurenciji našao i jedan dokumentarni film. Erol Moris u filmu "Standardna operativna procedura“ istražuje skandal iz 2004. godine kada su se pojavile fotografije mučenja iračkih zatvorenika iz američkog zatvora Abu Graib.

“Traganje za istinom znači razmišljati o svetu, istraživati kako funkcioniše, šta je zaista realno, a šta ne…”, filozofira Erol Moris, dobitnik Oskara za kratki dokumentrani film „Magla rata“. Njegov film funkcioniše na više nivoa. Zastupljeni su predstavnici američke vojske, citati iz pisama koja su pisali članovima porodice. Umonirane su kratke igrane sekvence, i stalno se iznova prikazuju fotografije koje su u aprilu 2004. godine obišle svet.

„Magla rata“

“Film sam snimio iz više razloga. Jedan je moje intersovanje za fotografiju. Moja radoznalost da otkrijem šta nam i na koji način pokazuju te slike. Fotografije smo svi videli. Medjutim da li zaista znamo šta nam one pokazuju. Da li je neko intervjuisao ljude koji su ih napravili? I one koji se nalaze na fotografijama? Da li ove slike kažu nešto o Abu Graibu? Da li kažu nešto o stvarima koje se ne nalaze na fotografijama?“

Erol Moris u svom filmu ne daje odgovore. Mesecima se mučio da dovede svedoke pred kameru. One koji su fotografisali ili one koji su na fotografijama. One koji su u meduvremenu osudjeni nije uspeo da intervjuiüe. Kao ni one koji su se dozvolili ovakva zlostavljanja.

Dokumentarac kao potraga za istinom

Ipak, ono što se u filmu vidi je dovoljno mračno i jasno. Ni nakon gledanja filma nije jasno šta je bilo u glavama onih koji su zlostavljanja činili. Kao ni njegov kolega Majkl Mur ni Moris nije svoj film napravio u dosadnom stilu kome su skloni evropski dokumentaristi.

“Verujem da je u osnovi dokumentranog filma potraga za istinom, verujem i da je jedino pravilo koje treba da se poštuje otkriti šta se zaista dogodilo.”

„Bezbrižna“

Razmišljanje o tome gde ide ovaj svet je zaokupljalo i britanskog režisera Majkla Lia u filmu „ Bezbrižna“. Reč je o komediji u kojoj je glavna junakinja, neudata učenica iz severnog Londona, koja kipti od energije i dobrog raspoloženja. Kao i uvek kada je reč o ovm režiseru junaci su iz predgradja.

“Ovaj film jeste drugačiji jer izražava osećaj koji ja smatram elementarnim i mislim da je bitno da se taj osećaj predastavi. Radi se o tome da smo na početku 21 stoleća idemo u katastrofu, ljudi su pesimistični. Ali ljudi mogu da budu se pozitivni i kada je reč o kraju sveta. O tome se radi u mom filmu. Popi je pozitivna. Radi se o ljubavi koja nas motiviše da dalje živimo.“