1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Život na dnu dna Španije

18. februar 2013.

U mnogim gradovima Evrope već je postalo gotovo normalno videti ljude koji kopaju po smeću. Obično traže staklenu ambalažu. U Španiji kopaju već prave kolone – tražeći bilo što koliko-toliko vredno.

https://p.dw.com/p/17fvL
Foto: picture alliance/Wolfram Steinberg

Muškarac koga zatičemo na ulici Barselone je srednjih godina i relativno je dobro obučen. Ipak, ni on nema snage da gleda drugim ljudima u oči kada podiže poklopac kontejnera za đubre i u njemu traži nešto što bi se moglo pretvoriti u novac.

To je prizor koji se sve češće može videti na ulicama gradova Španije koja je još uvek pogođena teškom krizom. Prema zvaničnim podacima, stopa nezaposlenosti je oko 26 odsto, a i oni koji rade, često jedva imaju dovoljno da nahrane porodicu.

Sve su to statistike za Španiju, ali u toj zemlji postoji populacija koja je još jednu stepenicu ispod toga. To je „dno dna“ Španije, često ilegalni useljenici, koji su došli u tu zemlju u potrazi za boljim životom. Oni su bili ti koji su među prvima izgubili posao i teško je i reći kolika je stopa nezaposlenosti među tim „ilegalcima“.

Tim hiljadama ljudi, bez posla i porodice s kojom bi bar donekle mogli da ublaže nevolju, ostaje još samo jedan posao: kopanje po smeću. Mnogi se u potragu upuštaju samo po noći, jer im povrh svega preti još i objašnjavanje sa policijom ako budu uhvaćeni.

„Skupa“ žica u smeću

„Pogledaj ovo“, govori jedan na lošem španskom: „To je bačen metal, ali za to se može dobiti nešto novca.“ On je u Španiju došao iz Pakistana pre četiri godine. U početku je našao posao na gradilištu, ali ubrzo nakon njegovog dolaska, čitav građevinski sektor praktično je propao.

Sada mu preostaje samo još ovaj posao: pronašao je i nekoliko čitavih jaja, ali ga mnogo više zanima ono što može pretvoriti u novac, kao što je metalni otpad i bakrena žica. U vreme kada je radio na gradilištu, saznao je da se uvek ima onih koji žele jeftin građevinski materijal.

„Vidiš ovo? Ova žica, to je skupo. Ostale stvari, nisu tako skupe“, objašnjava svoj pronalazak. Ta „skupa“ žica će mu, u najboljem slučaju, doneti tek koji evro, ali humanitarne organizacije i javne kuhinje imaju pune ruke posla i sa „pravim“ Špancima koji su se našli u nevolji.

Stotine hiljada ljudi na ivici bede

Prošle godine, španski Crveni krst proizveo je televizijski spot u kojem jedan muškarac prži jedno jaje – i deli ga na tri dela, jedan za sebe i po jedan za svoje dvoje dece. „U našoj zemlji ima više ljudi kojima treba pomoć nego što možete i da zamislite“, kaže spiker u spotu koji bi možda pre nekoliko godina izazvao skandal.

Sada više ne: ta humanitarna organizacija procenjuje da oko 300.000 stanovnika Španije živi na pragu siromaštva. Oni za sada još nekako i uspevaju da pomognu tim ljudima, a i katolička crkva se vratila svojom zadatku - da pomaže ljudima u bedi.

Ali, ekonomista Fernando Fernandez upozorava takođe da je opšte siromaštvo dovelo do toga da ima i manje onih koji finansijski pomažu humanitarne organizacije: „U svakoj bogatoj, razvijenoj zemlji postoje grupe osoba kojima je potrebna pomoć – i svakako ih ovih dana ima u Španiji i Madridu. Ali i organizacije koje se brinu za te ljude, sada moraju i svoje resurse da iskoriste do kraja.“

„Bolje i to nego da kradem“

Ipak, na dnu dna“ Španije, dok pretražuju kante za smeće, ilegalni useljenici ne prestaju da se nadaju „premiji“: „Recimo da vas zadesi sreća i da nađete neko gradilište kojem treba metal“, objašnjava Mohamed Al Avami koji je došao iz Maroka. „Oni bi mogli da plate 80 centi za kilogram i moglo bi da im zatreba 500 ili bar 200 kilograma. To je veliki novac!“

Doduše, ima noći kad ih zadesi sreća i na taj način se može zaraditi čak i više od onoga što je minimalna plata u Španiji. Ali ima mnogo i onih koji traže neku vrednost na otpadu – i ima ih sve više. Mohamed je takođe ranije radio na gradilištu i procenjuje da samo u Barseloni ima oko dve hiljade ljudi koji žive od onoga što pronađu.

„Ranije sam gradio kuće, preuređivao ih, sređivao i istorijske zgrade i sve… Ali sada, čitave te industrije gotovo da više i nema.“ Zato svake noći odlazi na ulicu – i nipošto ne želi da prizna da je beskućnik. „Ako nemate posla, ne možete previše da računate na milosrđe. A ovo je ipak bolje nego da kradem, zar ne?“

Autori: Loren Frajer, Madrid / Anđelko Šubić

Odgovorni urednik: Ivan Đerković