1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Štajnmajer i tajne službe

13. decembar 2006.

Ukoliko su informacije tačne, one bi nemačkog ministra inostranih poslova mogle koštati položaja. Hamburški magazin «Štern» piše, pozivajući se na dokumenta sa kojima raspolažu, da je Frank Valter Štajnmajer tokom vršenja ranije funkcije šefa saveznog kancelarskog ureda, saodgovoran za to što Murat Kurnac iz Bremena nije ranije oslobodjen iz američkog zatvora Gvantanamo. Takodje i biši šef nemačke diplomatije Joška Fišer i tadašnji savezni kancelar Gerhard Šreder su bili umešani u slučaj, tvrdi «Štern». Štajnmajer i Fišer su danas pozvani pred Istražni odbor Bundestaga koji se bavi slučajem tajnih služjbi

https://p.dw.com/p/B8Ne
Foto: AP

Krajem 2001.tada dvadesetogodišnji Murat Kurnac, kratko nakon terorističkih napada izvršenih 11. septembra, otputovao je iz svog rodnog grada bremena u Pakistan, na hodočašće, kako je rekao. Tamo ga je uhapsila pakistanska policija, i predala Amerikancima koji su ga u januaru 2002 otparemili u zatvorenički logor Gvantanamo na Kubi. Tamo je Kurnac mučen, kako tvrdi. Tek u avgustu 2006, Kunrac je oslobodjen, nakon uloženih napora nove saavezne vlade pod Angelom Merkel.

Američke vlasti su, prema dosadašnjim saznanjima, već kratko nakon hapšenja Kurnaca došle do saznanja, da je neosnovana sumnja o njegovoj umešanosti u terorizam. Medjutim, Nemačka je pozivajući se na tursko državljanstvo Kurnaca odbila dozvolu njegovog ulaska u zemlju, zbog čega je on morao da u Gvantamu provede još četiri godine. Rukovodstvo tadašnje nemačke vlade do sada je tvrdilo da se nije bavilo ovim postupkom.

Magazn «Štern» navodi da raspolaže papirima koji potvrdjuju suprotno. U januaru 2002, dakle neposredno nakon što je Kurnac sproveden u Gvantanamo, Ministarstvo inostranih poslova u Berlinu je planiralo da pošalje jednog konzularnog službenika u logor kako bi ispitao Kurnaca. Državni sekretar u ministarstvu inostranih poslova Ginter Plojger i tadašnji šef obaveštajne službe za inostranstvo BND, Avgust Haning dogovorili su se o pojedinostima. «Štern» citira «Slučaj je kod S.M. Fišera», dakle bivšeg ministra inostranih poslova Joške Fišera. Neposredno potom Fišer je pisao porodici Kurnac, koja tada nije znala gde se nalazi njen sin: «Čim budemo imali bliža saznanja o sudbini vašeg sina, mi ćemo vas o tome obavestiti». Medjutim, s obzirom da je Kurnac turski državljanin, citat, «naše mogućnosti su veoma ograničene».

29.oktobra 2002 nvodi «Štern» dalje, predsednici Nemačke službe bezbednosti pod upravom šefa kancelarovog ureda Frank Valter Štajnmajera razmatrali su američku ponudu, da se Kurnac pusti na slobodu. Na tom sastanku pala je odluka da se Kurnacu ne dopusti ulazak u Nemačku, a da je o tome bio obavešten i tadašnji savezni kancelar Šreder, po «Šternu» dokazuje jedna pribeleška u dokumentu koji im kako navode stoji na raspolaganju. U ovom aktu se kancelaru savetuje da se o slučaju Kurnaca javno ne izjašnjava pre posete Vašingtonu.

U slučaju da se tvrdnje iznete u «Šternu» osnaže prilikom daljih ispitivanja pred Parlamentarnim odborom koji istražuje rad saveznih obaveštajnih službi, neće se dugo čekati na pozive da ministar inostranih poslova Štajnmajer podnese ostavku. Na sednci koja će se održati u četvrtak 14. 12. na koju su pozvani Štajnmajer i Fišer, treba da se raspravlja o slučaju nemačkog državljanina libanskog porekla Kaleda Al Masrija, koji je takdje bio otet od strane CIE.

Peter Šticle